Fotografije s obilježavanja
0

17 godina od masakra u Ferhadiji

Sarajevo-x.com
Delegacija Kantona Sarajevo, član Predsjedništva BiH Željko Komšić, Udruženje "Unija civilnih žrtava rata" te preživjele žrtve položili su danas cvijeće na spomen-obilježje u Ferhadiji, obilježivši tako 17 godina od masakra.

Tog dana od minobacačke granate kalibra 82 mm, ispaljene s Trebevića, poginulo je 26 građana, dok ih je 108 teže i lakše ranjeno. Stradali su čekajući u redu za hljeb.

"Prije 17 godina ovdje je napravljen masakr kakav se ne pamti. Ova ulica je mjesto gdje sam provela svoje djetinjstvo i mladost, a ta mi je ulica donijela i ranjavanje. Četiri mjeseca sam bila nepokretna, liječnici nisu bili optimistični, misleći da neću preživjeti. Bila sam izmasakrirana po cijelom tijelu. Zahvaljujući njima živa sam. Poslije toga bavila sam se obnovom grada i bilo je tu simbolike. Ranjena dama obnavlja svoj ranjeni grad, ali bih rekla da smo grad i ja obnavljali jedno drugo", kazala je Silvana Marić, preživjela žrtva masakra.

Opisujući ovaj događaj prisjetila se njenog ranjavanja, kazavši da se sjeća detonacije i granate koja je pala samo metar i po on nje.

"Ugledala sam plavo sarajevsko nebo i ponovo pala na dno. Brojni geleri su pali na mene. Međutim, sjećam se da su ljudi nesebično i bez straha priskočili u pomoć nama ranjenima. Na putu do bolnice vidjela sam obeharano Sarajevo i učinilo mi se da behar nikada ljepše nije izgledao. To je bila ravnoteža između smrti i prkosa ovom bestidnom zločinu", rekla je Marić.

Na skupu je rečeno da je ovo početak agresije na Sarajevo kada je počinjen stravičan zločin.

"Dužni smo njegovati uspomene na ove žrtve zbog nas i naše djece. Trebamo stvari nazvati pravim imenom. Ovi ljudi nisu poginuli, oni su ubijeni", kazala je Senida Karović, predsjednica Udruženja "Unija civilnih žrtava rata".

Besim Mehmedić, premijer Kantona Sarajevo, kao član delegacije KS-a, nakon što je položio svijeće na spomen-obilježje kazao je da je ovo krik civilizaciji da se ovakvo nešto ništa ne dogodi.

"Ovdje nisu ubijeni ljudi, ovdje je ubijena civilizacija. Naši ljudi koji su branili Sarajevo ne smiju se hapsiti. Ovo nije opominjuće za 17 godina poslije, ovo je opominjuće za sve vijekove. Svjedok sam historije i zbog toga se ovakvi zločini ne smiju zaboraviti jer bismo se onda izjednačili s onima koji su činili zločin", kazao je Mehmedić.

Samija Hafizović, žrtva ovog masakra, kazala je da je vjerovala da tada neće preživjeti jer dok su joj osluškivali puls govorili su da je već mrtva.

"Došla sam da kupim kruh kada je pala granata i podigla se prašina. Ljudi su vrištali, a tada sam osjetila da sam ranjena. U bolnici su mi dali krv i infuziju u vrat, i zahvaljujući tome sam preživjela. Pomislila sam da ću umrijeti taj dan", priča nam Hafizović.

Od agresorske granate 27. maja 1992. godine poginuli su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, SrećkoTanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.