Oštar start
0

KOLUMNA / Živjeti i umrijeti u "tamnom olimpijskom vilajetu"

Piše: Bakir Tiro
Zimske olimpijske igre u Vancouveru ovih dana događaj su broj jedan na cijeloj planeti, ali ne i u olimpijskom Sarajevu, Bosni i Hercegovini. A kako bi i bio kada su naši takmičari turisti plitkih džepova u Kanadi, dok smo u voljenoj državi okupirani političkim "perverzijama", ubistvima, pljačkama…

Apsurdan podvig

Slika i prilika Bosne i Hercegovine najbolje se oslikala u sportu, odnosno Igrama u Vancouveru. Političke elite na vlasti nisu se potrudile pomoći naš slabašni olimpijski tim, iako to čine sve zemlje na svijetu, pa i one koje snijeg vide samo na inostranim TV kanalima.

Pripreme petočlane ekipe BiH obavljene su skromno, trajale su kratko, pa ne treba da čudi što su dosadašnji rezultati bh. sportista više nego skromni. Nordijka Tanja Karišik bila je 72. od 78 takmičarki u trci na 10 kilometara slobodnim stilom. Mladen Plakalović u konkureciji 95 učesnika zauzeo je 78. mjesto u trci na 15 kilometara slobodnim stilom. Koliko im je njihova zemlja dala, to je podvig! Apsurdno, no istinito!

Lekcija brutalnoj politici

Naši sportisti u Vancouver su otišli finansirani od strane Olimpijskog komiteta BiH koji je u vremenu recesije izvukao maksimum. Na 21. ZOI imaju do sada najveće dnevnice od svih sportista iz ove zemlje koji su učestvovali na dosadašnjim olimpijadama od nezavisnosti BiH.

U "bijelom svijetu" preko okeana njihov dnevni "džeparac" je po 40 maraka! Impresivno?! Dokaz koliko je državu, odnosno njeno političko rukovodstvo briga za sport, sportiste i promociju zemlje u svijetu.

I dok Karišikova i Plakalović biju bitke u nordijskim disciplinama, u narednim danima na borilišta će i naši "alpinci" - Žana Novaković, Maja Klepić i Marko Rudić. Šta god uradili, dobro je.

Ipak, postoji i pozitivnija strana našeg učešća na Olimpijadi u Vancouveru. Sportisti su održali lekciju brutalnoj politici! Naš tim sačinjen je od sportista isključivo iz Republike Srpske. Olimpijski duh ne poznaje nacionalni ključ i bilo koju vrstu političkog "trgovanja". Jednostavno, u ovom entitetu bolje se radi na snijegu i iz RS su naši najbolji skijaši. Izborili su normu i sa ponosom predstavljaju BiH.

Ski turizam za lokalne moćnike

Uporedimo li i turističko stanje na olimpijskim planinama oko Sarajeva "logično" je da u manjem entitetu više pažnje posvećuju zimskim sportovima. U Jahorinu se ulaže, hoteli niču kao gljive poslije kiša, te iz godine u godinu sve je više turista iz okolnih država.

Na Bjelašnici? Hoteli? Postoje dva. Izgrađeno je impresivno apartmansko naselje. Međutim, ne za potrebe turista, već političara i imućnih ljudi iz naše prijestolnice, tako da je i turizam na ovoj olimpijskoj ljepotici, najblaže rečeno, u višegodišnjoj stagnaciji.

Na Jahorini grade i nove ski liftove. Na Bjelašnici i Igmanu kapaciteti su skromniji nego za vrijeme Olimpijade, davne 1984. godine. Sve navedeno i u turističkom pogledu itekako utiče na razvoj zimskih sportova.

Od lijepih vremena do preživljavanja

Paradoks je da se u Sarajevu ove godine niti jednom sportskom manifestacijom nije obilježila godišnjica od tada fenomenalnih 14. ZOI. Zadovoljno smo 1984. pjevali "Lijepo je bilo u Sarajevu, doviđenja u Calgariju".

Danas, razočarani bez imalo nekadašnjeg duha olimpijskog grada, kojeg su u nama uništili političari, živimo u svakodnevnici gdje se ljudi ubijaju, pljačkaju, varaju…

Sa nestrpljenjem čekamo da nam Evropska unija ukine vize kako bi mogli (oni koji imaju novca) bez maltretiranja malo otputovati iz "tamnog vilajeta".

Od ondašnjih lijepih vremena do današnjeg preživljavanja osuđeni smo na jednu, jedinu opciju: "Živjeti i umrijeti u tamnom olimpijskom vilajetu!"