Velid Spaho
3

INTERVJU / "Za svaki TV-prenos pripremam se cijeli život"

Razgovarao: Edin Isanović
Uz Marjana Mijajlovića i Sabahudina Topalbećirevića jedan od najboljih bh. sportskih komentatora je Velid Spaho. To argumentiraju i brojne ankete. Spaho se novinarstvom počeo baviti ratne 1993. godine na NTV Hayat. Trenutno radi na BHT1. O svemu što mu se događalo pričao je u otvorenom razgovoru za naš portal, o svojim počecima, prenosu prve utakmice, idolima, kolegama i planetarnom izlogu nogometa u JAR-u.

Kako je potekla ova priča, odnosno kada ste se počeli baviti ovim poslom?

Sve je počelo u ratu, tačnije 1993. godine, kada sam se zaposlio na Hayatu. Prva utakmica koju sam prenosio bio je okršaj hokejaških reprezentacija Norveške i Finske na zimskim Olimpijskim igrama 1994. To dobro pamtim. Što se tiče nogometnog dvoboja, moja premijera bila je kada sam komentarisao duel Švicarske i SAD-a na Mundijalu, također 1994. godine. Oduvijek me privlačio ovaj poziv.

Zbog čega?

Ja sam odrastao uz velike uspjehe sarajevskog sporta. Naime, "Bosna" je 1979. postala košarkaški prvak Evrope, potom je u naš glavni grad stigla i Olimpijada. FK "Sarajevo" je godinu poslije dotaklo vrh u jugoslovenskoj ligi, a "Željezničar" je dobacio do polufinala Kupa UEFA. Kasnije je u našem gradu postao popularan i hokej. To su bile zlatne godine sarajevskog sporta. Vjerujem da je to bilo presudno. Kada napravim paralelu svoje i ove današnje generacije, mislim da je naša bila privrženija sportu. Tu nema ni trunke dvojbe.

Ko su bili Vaši uzori?

Ivan Tomić radijski, a Mladen Delić televizijski. Delić je zaista bio poseban i volio sam ga slušati. Od neinteresantne utakmice uspijevao je napraviti suprotno. Vjerovatno zbog svoje dinamičnosti.

Kako se pripremate za poslovni zadatak, ima li neki poseban recept?

U ratu je bilo najteže. U to vrijeme sve sam bilježio u rokovnik. Morao sam se nekako snalaziti. Tada sam intenzivno pratio skijanje. Sjećam se da su svi takmičari imali svoje kartice, pa sam tako dolazio do podataka. Danas je sve mnogo lakše. Moderna tehnika olakšala nam je posao. Praktično jednim klikom možeš doći do korisnih informacija. Kada mi postave ovo pitanje, često znam odgovoriti da se pripremam cijeli život. Ako se slučajno isključiš sedam do deset dana, korisne vijesti mogu ti promaći. Naposljetku, konstantno čitam internet-portale, novine, prikupljam informacije iz svih izvora. U finalnom dijelu, odnosno na dan utakmice, samo vidim ko neće igrati zbog povrede ili kartona.

Sportski komentatori često prave lapsuse. Možete li izdvojiti neku Vašu grešku koja se desila u prenosu?

Naravno! Bilo je lapsusa. Sjećam se jedne utakmice engleske Premijer lige. Igrao je "Tottenham", ali se ne mogu sada tačno sjetiti imena drugog kluba. Naime, poveli su 1-0 i u trenucima dok je išao usporeni snimak ja sam oborio glavu da nešto pročitam. Kada sam ponovo pogledao u ekran nastavio sam komentarisati. Izgovorio sam da iz identične situacije dolaze do novog pogotka. Bilo je kasno za popravku.

Zašto javnost u BiH mnogo više cijeni komentatore iz regiona?

Potpuno se slažem sa tom konstatacijom. Tako je to kod nas. Uvijek je bilo tuđe-slađe. Mislimo da je kod komšija nešto bolje. Mijajlović, Kristić, Šuko i Ahmetović dobro rade svoj posao. Ukusi su različiti i o njima se ne raspravlja, ali mislim da ne zaostajemo za kolegama iz regiona. Svakako bih naglasio da Željko Vela izvanredno prenosi utakmice. Nebojša Višković sa Sport kluba fantastično poznaje tenis i zadovoljstvo ga je slušati. O Mići Dušanoviću suvišno je trošiti riječi. Prednost TV-kuća iz okruženja jeste u činjenici da imaju više zaposlenih.

Nedavno je Marjan Mijajlovć izjavio kako ste Vi, po njegovom mišljenju, najbolji u svom poslu u BiH. Komentar?

Ja ne mogu govoriti o sebi. Što se tiče Marjana, mogu reći da mi se njegov stil rada sviđa. On se po svemu razlikuje od drugih. Pun je dinamike. Drago mi je da se i Baho Topalbećirević ponovo vraća starom poslu.

Možete li izdvojiti nekih 90 minuta rada koje su Vas se posebno dojmile?

Bez ikakve sumnje to je revanš utakmica baraža između BiH i Portugala. Danima prije ovoga meča razmišljao sam kako ću se ponašati ako izborimo plasman na Svjetsko prvenstvo. Taj dvoboj bio je pun emocija. Nažalost, nismo uspjeli. Nadam se da ćemo moje kolege i ja imati više sreće u narednom periodu i da će reprezentacija u nekom sportu izboriti plasman na veliko takmičenje.

Prenosili ste i finale Svjetskog nogometnog prvenstva. Kako je bilo na Rtu dobre nade?

Dojmovi su više nego dobri, rekao bih, iznad očekivanja. Boravili smo na jugu Afrike dvije sedmice. Imali smo preporuke kamo se smijemo kretati. Posebno smo upozoreni na kvartove u koje nismo smjeli ulaziti. Mi smo onako znatiželjno virili i vidjeli smo kako se ljudi griju oko vatre. Južnoafrička Republika je zanimljiva zemlja. Ko hoće da radi, može naći posao. Posebno me iznenadio jedan detalj. Naime, naš kolega u autobusu je izgubio pasoš i novčanik. Nakon određenog vremena vozač je u hotel, na recepciju, donio izgubljene stvari. Bili smo šokirani s obzirom da je stopa kriminala u toj državi izuzetno velika.

Je li se desio neki detalj vezan za BiH?

Jeste. Na jednoj buvljoj pijaci u Johannesburgu razgledajući stvari jedan čovjek nas je pitao odakle smo. Kada smo mu odgovorili da smo iz BiH, nismo ni slutili da on toliko poznaje našu zemlju. Rekao je da zna da je u Sarajevu ubijen austro-ugarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand. Kazao je da je dosta istraživao o našoj domovini.

Možete li za kraj reći kakva je budućnost ovoga posla u BiH?

Telenata ima, ali je problem što mladi ljudi odmah žele da prenose top-događaje. Mislim da je potrebno da to ide korak po korak. Dugotrajan je proces stvaranja profesionalnog sportskog komentatora. Nama se znalo desiti da studenti dolaze dvadeset dana i da se poslije toga više ne pojave. Treba dosta rada i strpljenja. Kada se stvari pomaknu sa mrtve tačke, dobije se zamah.