Svirepe monstrumove laži
Da nije bilo 1. marta 1992. godine (danas osporavanog od onih koji su učestvovali, podržavali, prešutjeli, posljednjih godina negirali genocid u Srebrenici, kao i stravične masakre na ulicama bh. gradova) ne bi bilo ni nas. Ne bi bilo Bosne i Hercegovine! Bosna i Hercegovina postoji. Suverena, cjelovita, nezavisna i međunarodno priznata je država. Moj(i) narod(i) iako sa teškim gubicima nadherojskom borbom svojih najboljih kćeri i sinova odbranio se (odbranili su se). Nismo nestali kako nam je prijetio poremećeni psiholog koji "svira klavir“ u Hagu, samo nekoliko mjeseci prije istorijskog fakta - 1. marta 1992.
I dok mu sude za genocid i zločine protiv čovječnosti, monstrum sa Durmitora negira dokazano. Svirepo laže kako su ubistva građana BiH, među kojima i moje tada 16-godišnje rodice, te pojedinih školskih drugova, bila montirana! Ljudski šljam - fuj!
Remake
Remake! Prije 18 godina imao sam nešto više od 16 i debelo me pucao pubertet. Moji roditelji sa svojim prijateljima, sugrađanima, urbanoj sarajevskoj raji svih vjera i nacija izašli su na referendum, legalan, podržan od strane Evropske zajednice i cijelog svijeta.
Nakon glasanja, zajedno, evropski odjeveni, popili su kafu. Smijali su se, pričali kako je ovako najbolje, ta da nas ni jedna politika, pa ni ona monstrumova, ne može razdvojiti. A, ja? Kontao sam kako ću sa njihovim sinovima i rođakom Igorom kasnije negdje u grad, kako smo u to vrijeme tinejdžerski govorili da "malo šmekamo cure“.
Naveče, putem TV-a su javili: "Više od 64 posto građana ove zemlje izabralo je suverenu, cjelovitu, nedjeljivu, nezavisnu Bosnu i Hercegovinu“.
Nekoliko sati kasnije. Zazvonio je telefon u našem stanu u starom dijelu Sarajeva. Poziv sa Grbavice, Željine Grbavice. Prijatelji mojih roditelja, fini, pošteni i dragi ljudi koji su isti dan glasali za nezavisnu, suverenu, nedjeljivu, cjelovitu BiH panično su ih nazvali: „Pakujte se i vodite djecu. Bit će svega. Ovdje su četnici blokirali ulice. Počinje rat!“
Nisam otišao u grad sa njihovim sinovima. Tek negdje debelo u ratu saznao sam da su ti prijatelji mojih roditelja bili Srbi. Dobri ljudi imali su sreću, pa su napustili grad na vrijeme, dok monstrum sa svojim satelitima nije počeo krvavi pir po suverenoj i nezavisnoj, od UN-a priznatoj BiH.
Sport kao dokaz opstanka
Danas su u "bijelom svijetu“, daleko od svoje suverene, nedjeljive, cjelovite, nezavisne BiH. Moje roditelje zovnu, obično da pitaju na kojem kanalu putem satelita mogu gledati utakmice fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Iznimno su tužni, ukoliko ne budu u prilici pratiti meč njihovog i našeg višenacionalnog tima kojeg je Ćiro predvodio ka Mundijalu u Južnoafričkoj Republici.
Istog onog tima kojem su sljedbenici monstrumove politike, danas lansirani i na funkcije u našem fudbalu, uoči baraža za SP, tj. utakmica sa Portugalom spočitavali "da nema dovoljno Srba“?! Da, to je ona reprezentacija koju gotovo nikako ne prati jedan od javnih TV emitera u BiH, a čiji je direktor javno deklarirani sljedbenik politike psihologa - monstruma zatočenog u ćeliji haškog zatvora.
Poenta. I multinacionalni fudbalski tim krvlju natopljene i napaćene zemlje za kojeg igraju Zvjezdan Misimović, Emir Spahić, Boris Pandža, Edin Džeko, Nemanja Supić… dokaz je opstanka Bosne i Hercegovine koja je voljom svih njenih naroda i građana iskazanom na legalnom referendumu 1. marta 1992. stekla međunarodno priznanje kao suverena i nezavisna država, prvi put poslije davne 1463. godine. Građani BiH u državi i inostranstvu, naši "zmajevi“ sa novim selektorom Safetom Sušićem sretan Vam Dan nezavisnosti naše zemlje.
Svi zajedno vidimo se na Evropskom prvenstvu u Ukrajini i Poljskoj 2012. godine. ZA - nezavisnu reprezentaciju BiH!
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
