{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Volim sve što nije normalno"

S
4.7.2009. u 20:18
5
44
"Volim sve što nije normalno"
5
"Volim sve što nije normalno"
Adnan Ćatić je jedan od najboljih bh. sportskih penjača. Trenutno se ovim sportom bavi relativno mali broj ljudi, ali dajmo im vremena. Za takvo nešto potreban je poseban stil života.
Adnanu recimo nije teško ustati u četiri ujutro i otići praviti penjalište na Babinom zubu. To radi sa velikim zadovoljstvom, dok o nogometu gotovo ništa ne zna. Njega to ne zanima. Skoro da i ne zna ko su Džeko, Ibišević, Misimović...
"Uvijek je intrigantno šta nosi nova stijena, baš kada pomislite da ste ste na vrhu, staza vas vodi dalje. Mislite da ste blizu kraja, a niste ni na pola. Kada vas prođu trnci to je neopisiv osjećaj. Bude strmih uspona, još strmijih silaza, ali kada ste na vrhu, ljepoti nema kraja..."
No, u svom sportu je neprikosnoven. Samo najhrabriji i najodvažniji okušaju se u penjanju po opasnim vrletima stijena, a Adnan je jedan od njih.

Za Sarajevo-x.com Adnan govori o sportu kojeg živi na svoj, poseban način, počecima, adrenalinu, penjalištu na Špicastoj stijeni, povredama, opasnostima...

Kako je potekla ova priča?

Kada sam se prije deset godina vozio biciklom na Betntbašu bilo mi je zanimljivo kako se sportisti penju na Babinom zubu. Nisam mnogo razmišljao, odlučio sam da se okušam i ostao sam aktivan do danas. Počeci su bili rekreativni, a moj prvi pojas bio je sašiven od pojasa za auto. Znam da to sada izgleda smiješno, ali tako je bilo. Kasnije kada je to prešlo u ozbiljnije vode znao sam da ništa ne dolazi bez teškog rada, puno sam vježbao kako bih bio među najboljim. Stijena mi je bila poput drugog doma, tu sam pronašao novu sreću. Od 2003. godine profesionalno penjem, a osnovao sam klub Red-Point. Recimo na takmičenja u Hrvatskoj išao sam auto-stopom, a jednom sam pobijedio i sa gipsom na nozi.



U sportskom penjanju postoje dvije discipline?

Tako je. U ovom sportu postoje dvije vrste takmičenja. Brzinsko penjanje i težinsko penjanje. Brzinsko penjanje je kada se svi takmičari mogu popeti do vrha, a mjeri se vrijeme. Težinsko penjanje je kada jedan ili nijedan takmičar dođe do vrha i mjeri se svaki cenat. Moja disciplina je brzinsko penjanje. Posjedujem i međunarodnu licencu i mogu učestvovati na svim međunarodnim natjecanjima.

Kako se boduje penjanje i koji su Vaši najbolji rezultati?

- Penjanje je uvijek uz stijenu, a boduje se težina i opasnosti koje postoje na njoj. Što je prepreka teža, dobijate više bodova. Najbolji plasman sam ostvario na Big Wall Speed Climbingu, najjačem takmičenju u Evropi u brzom penjanju, gdje sam osvojio treće mjesto. Stijena je visoka 220 metara. Takmiči se u paru, prvi penjač ide 40 metara pa sljedeći 40 metara i tako se smjenjujemo. Penje se do 160 metara. Prve godine partner je bio Italijan, bili smo peti, nakon toga sa Rusom sam zauzeo treće mjesto. Isti rezultat sam ponovio sa Slovencem prije dvije godine. Prošle godine sam sa povredom ruke zauzeo četvrto mjesto. Imao sam nezgodan pad i izgubio 50 sekundi. Ne mogu se sjetiti pobjeda, one dolaze i prolaze. Međutim, nema tog poraza koji sam spreman zaboraviti.



Trenutno pravite penjalište na sarajevskoj Špicastoj stijeni?

Da. Međutim, prvo moram napomenuti da sam dugo vremena podnosio zahtjeve da mi se odobre minimalna finansijska sredstva za kupovinu šarafa- spitova. Nisam naišao na razumijevanje pa sam 1500 KM izdvojio iz svog džepa. Svakako treba podvući da je prvo deminirano područje na Špicastoj stijeni, jer je tu bila prva linija. Radovi traju dva mjeseca i nadam se da će za nekih tridesetak dana biti potpuno spremno za natjecanje. Penjalište će biti dobro i za početnike. Postavljene rute nose nazive Gafin, Mišin, Oskarov... a da bi neko zaslužio da ima svoje rute mora imati mnogo iskustva i vrhunske rezultate u ovom sportu.

Zbog čega ste privremeno obustavili radove?

U jednoj stijeni, gdje treba da prolazi penjalište nalazi se ptičije gnijezdo. Zbog toga sam odlučio da privremeno prekinem sve radove. Buše se stijene, a to bi ih sigurno uznemirilo. Prilikom čišćenja bilo je još zanimljivih trenutaka. Naime, jednoga dana sam naišao i na zmiju. Susret je bio zanimljiv...



Otkud tolika ljubav za ovaj sport i da li ste imali nekih neugodnih situacija?

Volim sve što nije normalno (smijeh). Uvijek je intrigantno šta nosi nova stijena, baš kada pomislite da ste ste na vrhu, staza vas vodi dalje. Mislite da ste blizu kraja, a niste ni na pola. Kada vas prođu trnci to je neopisiv osjećaj! Na taj način zadržava se izazov i test vlastitih sposobnosti. Bude strmih uspona, još strmijih silaza, ali kada ste na vrhu ljepoti nema kraja... Da li je bilo neugodnih situacija? Svakako, više njih, ali ono što mi se nedavno desilo na Braču bilo je grozno.

Možete li nam opisati taj događaj?

Pravio sam penjalište, u jednom momentu otkačio mi se klin i pao sam. Prilikom pada koji je trajao nekoliko sekundi molio sam Boga samo da se dočekam na granje, odnosno da preskočim put. Na svu sreću u nesreći, to se i desilo. Nisam se mogao pomjeriti, a nisu me mogli prebaciti dalje, jer je otišao i posljednji trajekt. Sve se to desilo u večernjim satima. S druge strane povreda nije bila baš toliko urgentna da se pozove helikopter. Morao sam čekati jutro, a kad su me pregledali u splitskoj bolnici rekli su da sam povrijedio ligamente i tetive. Mirovao sam dvadesetak dana. Istina, noga me i sada boli, ali mogu se ponovo penjati, to je najbitnije.



I pored svega uvijek nastavljate dalje?

Prije nekoliko godina slomio sam dva rebra. Narvno da nastavljam dalje, volim ovaj ekstremni sport, to je moj život. Na uređenim penjalištima i sa kompletnom opremom sportsko penjanje je 100% siguran sport. Uže može izdržati teret od četiri tone. Ovo što se meni desilo je posljedica nepažnje, jer poslije određenog iskustva ideš sa mišlju lako ću ovo završiti. Više sam se pazio na početku. U BiH je u posljednjih nekoliko godina prava ekspanzija, roditelji su malo popustili i sve više mladih dolaze na treninge. Recimo kada se popenju na neku manju stijenu izgledaju slomljeni, ali i ponosni. To ih još više motiviše. Zemlje u kojima je izuzetno popularan ovaj sport su Slovenija, Francuska i Španija. Da bi se njime bavili, potrebna je sljedeća oprema: uže, pojas, penjačice, odnosno specijalne tene za penjanje, spravice za osiguranje, kompleti, vrećica za magnezij i kaciga.

Za kraj nam je rekao još jednu zanimljivost:

Ja živim od radova na visini, postavljam reklame po zgradama. Posao jeste opasan i težak, ali može se fino zaraditi...

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: