{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Vježbao sam od jutra do mraka, a na SP-u sam izgubio zbog dresa"

S
5.2.2010. u 18:30
0
14
"Vježbao sam od jutra do mraka, a na SP-u sam izgubio zbog dresa"
0
Mnogi su za Nedžada Brajića prvi put čuli kada je na Svjetskom prvenstvu u Red Bull Street Stylu, koje je održano u Brazilu, izborio plasman među osam najboljih na planeti. Od tada se priča o sjajnom bh. takmičaru koji svojim trikovima i žongliranjem loptom mami aplauze publike.
Brajić: Sjajna kontrola lopte
Brajić: Sjajna kontrola lopte
Inače, Nedžad živi u Njemačkoj, ali je trenutno u Sarajevo. Razlog je takmičenje koje će se održati 11. februara u Domu mladih. Naime, pobjednik putuje na planetarnu smotru koja je na programu u aprilu ove godine u Južnoafričkoj Republici. Najpoznatniji bh. predstavnik nada se da će dotaći vrh i trasirati put ka Rtu dobre nade.

"Pripremao sam se. Konkurencija će biti jaka, ali se nadam da mogu pobijediti. Znam da samo radom mogu doći do svojih idealnih izvedbi“, počinje razgovor za Sarajevo-x.com Nedžad Brajić.

Kako je potekla ova priča?

Ja sam rođen u Njemačkoj, ali sam odrastao u BiH, tačnije u mjestu Tarevci pored Modriče. Sjećam se da sam kao dijete gledao kako Maradona žonglira. Želio sam da ga kopiram. Kada mi je djed kupio gumenu loptu, znao sam od jutra do mraka uvježbavati trikove. Jedva bih čekao novi dan kako bih to ponovio. Pošto je tu loptu bilo teško kontrolisati, kasnije sam shvatio da mi je to mnogo pomoglo.

Da li ste ikada profesionalno trenirali nogomet?

Jesam. Sa trinaest godina preselio sam se u Njemačku. Prvo sam pokušao u Werderu iz Bremena, a kasnije i u turskom Galatasarayu. U oba kluba su mi apostrofirali da samo mogu biti klaun i da moje tehničke sposobnosti nisu dovoljne. Nedostajalo mi je snage, udarac je bio daleko lošiji od ostalih igrača. Tada sam shvatio da je ovo sport za sebe. Priznajem - ne znam igrati nogomet. To vam većina žonglera nikada neće reći. Ipak, ja sam svjestan svojih mogućnosti.

Zabavljanje u ložama

Kada ste imali prvi zvanični nastup?

To je bilo na utakmici Bundeslige između Duisburga i Kaisreslauterna, za koji je tada nastupao Demir Hotić. Svoje trikove izvodio sam na poluvremenu ovog dvoboja. Veselio sam se jer sam zaradio 50 njemačkih maraka. Ipak, to nije bio moj prvi zarađeni novac. Mislim da sam imao trinaest godina kada mi je jedan njemački par dao 20 maraka. Razlog tome bila je moja upornost i trud. Od kuće do mjeste gdje sam trenirao "pimplao" sam loptu, a kada bih pogriješio, vraćao bih se na početak. Uveo sam disciplinu koje sam se striktno pridržavao. Znalo mi se desiti da dođem nekoliko metara do cilja, lopta sklizne, a ja se iznerviram i vraćam se nazad da sve repriziram.

Rezultati su detonator sretnih stanja. Dugo ste čekali pravu šansu?

Ja sam rođen 1975. godine, a prvi put sam pravu šansu dobio 2003. godine na takmičenju koje je organizovao Nike za freestylere u svim sportovima. Manifestacija je nosila naziv "Potez godine". U strašnoj konkurenciji bio sam ukupni pobjednik, što mi je mnogo pomoglo u daljoj karijeri. Mediji su stalno tražili intervjue, a sa sponzorom sam potpisao ugovor na pet godina. Gledajući sa ove distance, to je bila prekretnica. Isplivao sam iz sjene anonimnosti.

Za pretpostaviti je da ste nakon toga imali mnogo ponuda?

Tako je! Ponude su stizale jedna za drugom. Putovao sam u Kinu, London, nastupao sam po VIP ložama na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. i EURO-u 2008. u Austriji i Švicarskoj. Ovdje treba napomenuti da je poslije 2000. FIFA zabranila zabavljanje publike na travnjaku, zbog toga sam trikove izvodio u ložama. Bilo je zanimljivo.

Zadivio i Brazilce

Interesantno je da ste brazilsku nogometnu reprezentaciju dočekali na aerodromu kada su doputovali na svjetski izlog nogometa u Njemačkoj 2006.?

Pripreme za takmičenje u Sarajevu
Pripreme za takmičenje u Sarajevu
To mi je jedan od najdražih trenutaka u karijeri. Čekao sam ispred njihovog autobusa na aerodromu. Pamtim da su mi nakon nastupa čestitali Ronaldo i Kaka. Možda će ovo zvučati prepotentno, ali je zaista istinito. Naime, Ronaldihno mi je priznao da dva moja poteza ni on ne bi mogao izvesti. Ja imam svoj stil, izmišljam trikove. Inspiraciju ponekad dobijem od svog djeteta. Gledam kako šutira loptu i tako se rađa neka nova ideja. Zbog toga se razlikujem od drugih.

Je li Vaše najbolje izdanje bilo na SP-u u Brazilu?

Svakako. No, kako bih otputovao u Brazil trebao sam proći pretkvalifikacije u kojima su učestvovali predstavnici zemalja sa prostora bivše Jugoslavije. Bio sam prvi, ali je pored mene na smotru putovao i predstavnik Hrvatske. Učestvovalo je 49 takmičara. U prvom krugu sam za suparnike imao sudionike iz Hondurasa, SAD-a, Kanade i Bolivije. Uspješno sam preskočio ovu prepreku. U narednoj rundi čekao me predstavnik Engleske. Odlukom sudija slavio sam 5-0 i ušao među osam najboljih na svijetu.

Tamo Vas je čekao domaći takmičar. Jeste li strahovali od favorizovanja Vašeg rivala?

Moram napomenuti da su u žiriju, između ostalih, bili Bebeto, Falcao i Davids. Ipak, ispričao bih vam jedan zanimljiv detalj, koji je možda riješio pitanje pobjednika i prije nastupa. Dan prije okršaja bio sam sa bh. zastavom na utakmici između Sao Paula i Corinthiansa. Utakmici je prisustvovalo 60 hiljada ljudi. Ja sam na poluvremenu otišao do navijača Sao Paula i zabavljao ih. Bili su oduševljeni i u znak zahvalnosti poklonili su mi dres. Iako su nam organizatori skrenuli pažnju da ne nosimo nikakva obilježja prilikom nastupa, svi su to prekršili. Obukli su reprezentativne ili klupske majice. Ja sam došao na ideju da u okršaju sa Brazilcem obučem dres koji sam dobio na dar. Kada sam izašao na scenu, gađali su me upaljačima, zviždali su mi. Nisam znao šta se dešava. To me dekoncentrisalo. Izgubio sam. Kasnije su mi rekli da je to najomrženiji tim u Brazilu i da sam zbog toga doživio nelagodu.



Uskoro je nadmetanje u Red Bull Street Stylu u glavnom gradu BiH. Ako pobjedite, imat ćete novu priliku u Južnoafričkoj Republici?

Na treninzima dobro radim, poduzimam sve korake da spremno dočekam takmičenje. Od mene se stalno očekuju odlični nastupi, a to nije uvijek moguće napraviti zbog okolnosti u kojima se ponekad zadesim. Dat ću sve od sebe kako bih uspio. Za kraj bih podvukao da sam prije izvjesnog vremena upoznao bivšeg šefa državne nogometne selekcije BiH Ćiru Blaževića. On mi je rekao da će me pozvati na jug Afrike, ako se reprezentacija plasira. Nažalost, oni nisu uspjeli, ali ako ja uspijem, pozvat ću Ćiru da bude moj gost.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: