Za Talijane je to treće svjetsko zlato u historiji, ali i prvo nakon daleke 1994. godine. Isto tako, na posljednja tri prvenstva nisu osvojili niti medalju.
Napeta finalna utakmica se odlučivala u produžecima, makar su i jedni i drugi mogli sve okončati u osnovne 32 minute. Talijani su vodili većim dijelom utakmice, dok su Srbi na samom kraju mogli postići pogodak vrijedan zlata.
Dramatika je tako prebačena za produžetke, a na kraju se ispostavilo da je Maurizio Felugo krajem prvog produžetka postigao ključni i posljednji pogodak na utakmici za 8-7. U drugom produžetku, naime, nije postignut niti jedan pogodak.
Srbi su bolje otvorili utakmicu, pa su tako vodili 2-1 na poluvremenu. No, na isteku treće četvrtine je Italija vodila s velikih, za ovakvu utakmicu, 5-3. Taj minus je Srbija nadoknadila do kraja susreta, ali su u produžecima ipak potpisali poraz. Za Srbiju je ovo korak unatrag budući da su na posljednjem SP-u u Rimu bili prvaci.
Matteo Alcardo je s tri pogotka bio prvi strijelac Italije, dok je dva dodao Christian Presciutti. Kod Srbije je najbolji bio Filip Filipović s tri pogotka. Recimo i da je golman Italije Tempesti imao čak 16 obrana na susretu.
SP u vaterpolu, finale:
Italija - Srbija 8-7 (1-0, 0-2, 4-1, 1-3; 2-1, 0-0)
za 3. mjesto:
Hrvatska - Mađarska 12-11 (5-2, 3-2, 3-5, 1-2)
