Vlasnica medalja i nekoliko rekorda
248

Upoznajte Ajlu Džanko, mladu i uspješnu bh. atletičarku

Razgovarao: Dalibor Bošnjak
Ajla Džanko
Ajla Džanko
Osamnaestogodišnja Ajla Džanko uspješna je bh. atletičarka, članica Atletskog kluba Sarajevo i reprezentativka BiH. U dosadašnjoj karijeri je osvojila brojne medalje, a vlasnica je i nekoliko rekorda. S njom smo razgovarali o njenoj karijeri, sportu kojim se bavi, dosadašnjim uspjesima i planovima za budućnost.

Kada si se počela baviti atletikom i odakle ljubav prema tom sportu?

Atletikom sam se počela baviti sasvim slučajno. U sportu sam od kada sam prohodala, tačnije, bila sam hiperaktivno dijete, a pošto smo sportska porodica roditelji su znali da ću završiti u sportu. Trenirala sam skijanje i na nagovor nastavnika u osnovnoj školi "Alija Nametak" otišla sam na školsko takmičenje. Tada su me zapazili stručnjaci AK Sarajevo pa sam već pet godina aktivna atletičarka. Ljubav prema atletici je došla osvajanjem medalja i nagrada te uz nezaboravna putovanja.

Ko ti je uzor i šta je tvoja najveća motivacija?

Moj uzor je svaki sportista koji vrijedno radi i odriče se mnogo toga da bi zadovoljio svoj cilj. Ja sam imala čast da treniram u klubu sa vrhunskim atletičarima i posmatrajući njih, moja želja da budem kao oni je bivala sve veća te me je vodila ka mom cilju. Jedna od najdražih atletičarki mi je Shelly-Ann Fraser Pryce i atletičar Usain Bolt, jer ipak oni trče moju disciplinu. Motivacija i uzor uopće mi je Janica Kostelić. Njena upornost i borba su joj pomogli da bude najbolja i nezaboravljena kraljica.

Koji su tvoji zapaženi rezultati u dosadašnjoj karijeri?

Svaki svoj rezultat cijenim jer znam koliko sam uložila da ga postignem, ne samo ja, već i ljudi oko mene. Sa 12 godina ušla sam u seniorsku reprezentaciju BiH na 100 m i nastupila na evropskom klupskom prvenstvu i zauzela treće mjesto. Državni rekorder sam na 60, 100 i 200 m za dječake i djevojčice pionire te u uzrastu mlađih juniora i juniorki. Ove godine sam postavila rekord na 60 m u dvorani s rezultatom 7,96. Na Balkanskom prvenstvu u Edirneu u Turskoj sam osvojila 6. mjesto. U 2010. godini sam izabrana za najperspektivnijeg sportistu Kantona Sarajevo. Drugu godinu zaredom sam pobjednica u njemačkom Fair Play Campu.

Kako izgleda jedan tvoj sportski dan?

Dnevno imam dva treninga koji traju po tri sata. Doručak je obavezan, ručak i večera bez pretjerivanja, odmaranje ne izostavljam, a ponekad odem i na bazen. Na spavanje idem rano.

Koliko je atletika naporan sport i na šta sve trebaš paziti kako bi ostala u formi

Atletika je vrlo naporan sport, ne zove se bez razloga 'kraljica sportova'. Zahtijeva puno truda i odricanja, svakodnevno treniranje, dva treninga na dan po tri sata, sve to za samo sedam ili dvanaest sekundi takmičarske trke. Da bih ostala u formi moram paziti na ishranu, prvenstveno na zdravlje, i konstantno trenirati. Imala sam povredu zadnje lože i leđa, koja me je koštala skoro tri godine bez prave trke, ali na svu sreću, uspješno je sanirana.

U kakvim uslovima treniraš, kako se finansiraš, imaš li ikakvu pomoć lokalne zajednice, kantona i države?

Uslovi nam nisu baš najbolji, a atletika kao pojedinačni sport je slabo razvijena u našoj državi. Ali, uz pomoć mojih roditelja, koji su uz mene 24 sata na dan za sve što mi zatreba, sve je lakše. Pomoći od države, kantona i lokalne zajednice, nažalost nema.

Koliko je skupo trenirati i takmičiti se u atletici?

Atletika nije skup sport, ali pošto su naša takmičenja uvijek van BiH, tu je problem, jer troškovi su za naše uslove veliki.

Šta je recept za popularisanje atletike?

Recept za popularisanje atletike je predstavljanje atletike djeci kroz različite seminare i projekte, jer djeca kod nas još uvijek ne znaju šta je atletika, a ona je ipak temelj za svaki sport. Svi misle da je to obično trčanje, ali griješe. Razlog za to je slabo promovisanje kod nas. Međutim, nama atletičarima je jasno šta je atletika, jer smo okusili sve njene čari.

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Najbitnije je da budem zdrava. Osim toga, svakim danom želim pobjeđivati samu sebe i pripremati se za svjetsko juniorsko prvenstvo u Rietiju u augustu ove godine. Do tada imam dosta mitinga. Tek je završila dvoranska sezona i sve ide svojim putem, a očekujem još bolje rezultate. Trenutno u Makarskoj obavljam pripreme, odlično se osjećam, radujem se svakom treningu i jedva čekam da takmičenja počnu.