Dževad Poturak
0

INTERVJU / "U Amsterdamu ću se boriti pred 30 hiljada ljudi"

Razgovarao: Edin Isanović
Dževad Poturak
Dževad Poturak
Dževad Poturak je jedan od najboljih K-1 boraca u regionu. Svoje obaveze izvršava savjesno i istrajno. Velika je enigma za protivnike, a brzina i razoran udarac su mu najjači aduti. Prve korake naučio je u karateu. Trenirao je i full-contact, kick-boks i tajlandski boks. Bio je višestruki prvak BiH u sva tri sporta. Vicešampion svijeta u kick-boksu postao je 2001. godine (WAKO kategorija). Iste godine izborio je polufinale K1 turnira u Skenderiji.

Dvije godine poslije postao je prvak Evrope u Tajlandskom boksu, WKA organizacija. U 2004. godini počinju prvi uspjesi kao K1 borca. Naime, od šest borbi zabilježio je isto toliko pobjeda. Veliki trag ostavile su i njegovi trujmfi protiv renomiranih i uglednih boraca Melvina Manhoefa i Jorgena Krutha.

Nakon toga imao je dva finala na takmičenjima u Milanu i Budimpešti. Krajem 2007. godine pobijedio je na turniru u Pragu, a potom i u Hong Kongu. Pobjedničke navike nastavio je i u 2008. godini. Za Sarajevo-x.com Poturak govori o mečevima u 2009., o tome kako je odlučio prekinuti saradnju sa dosadašnjom federacijom K1 Collizion, te se priključiti holandskom Show Timeu, očekivanjima u novoj godini, perspektivi ovog sporta u BiH...

Jeste li zadovoljni urađenim u 2009.?

Svakako. Podvlačenje crte započeo bih činjenicom da je bila jako uspješna. Imao sam tri pobjede i dva poraza. Poražen sam od Ignasheva. Nisam se borio loše, ali neke sudijske odluke išle su na moju štetu. Također, izgubio sam i od Rumuna Raula Catinasa kojeg sam godinu dana ranije nokautirao. Ta borba došla je u nezgodno vrijeme. Naime, dok su tekli pregovori oko mog prelaska u Show Time dogovoren je meč. Ne bih sada da uljepšavam stvarnost i tražim alibi za poraz, no taj okršaj došao je u trenucima kada nisam bio psihički spreman za njega. Potpuno sam se skoncentrisao na prelazak u drugu federaciju, što je ostavilo traga. No, relevantni stručnjaci ovog sporta kažu da sam bio bolji. Ipak, i porazi su sastavni dio života.

Šta za Vas znači prelazak u Show Time?

Znači mnogo. Prije svega moram apostrofirati da sam od federacije K1 Collizion stalno imao obećanja da ću ići u Japan. Iako sam preskakao sve prepreke koje su bile ispred mene, nisam nikada dobio priliku. Kada je stigla ponuda da pređem u drugu federaciju, nisam previše razmišljao. Finansijski uslovi bili su odlični. U Amsterdamu sa potpisao ugovor na pet godina. Smatram da je ovaj potez bio pun pogodak.

Kada imate premijernu borbu u ovoj federaciji?

Prvi meč ću imati 13. februara u Pragu. Moj protivnik će biti Rumun Daniel Ghit. Već sam imao borbu sa njim u 2008. godini i trijumfalno je okončao. Zanimljivo, upravo je on nakon ovog okršaja prešao u Show Time i napravi seriju pobjeda. Čelnici pomenute federacije očekuju da ću i ja učiniti isto. Planirano je i da 29. maja ove godine na Amsterdam Areni učestvujem u borbama koje će posmatrati 30 hiljada ljudi. Već sam dobio poziv za ovo ugledno takmičenje.

Pripreme su već počele? Davno. Radim intenzivno šest sati svaki dan. Moje obaveze počinju ujutro u devet kada treniram do dvanaest. Nakon toga u programu imam odmor i pripremu za večernji trening koji traje tri sata, od 18 do 21. Kada pogledate koliko dnevno provedem na borilištu jasno je da je to puno radno vrijeme. Odrekao sam se mnogih stvari zbog ovog sporta.

Nedavno ste posmatrali okršaje boraca u Japanu. Kakvi su utisci?

Odlični. Bio sam na turniru na kojem je učestvovalo osam boraca. Važno je napomenuti da sam na ovoj manifestaciji razgovarao sa šefom K-1 korporacije Sadaharu Tanigavom. Bio sam iznenađen kada mi je rekao da zna sve o meni. Podvukao je moje prednosti i mane. No, imao sam i jedan incident kada mi je Marokanac koji se bori pod holandskom zastavom Badr Hari bacio rukavicu u lice.To je znak da želi borbu protiv mene. Inače, on je jedan od najboljih boraca na svijetu. Ja sam rekao da nemam ništa protiv. Poštujem i respektujem svakog borca, ali kada me isprovociraju znam biti prava noćna mora. Vidjet ćemo šta će biti.

Da li je konačno došlo vrijeme da se okušate u Japanu?

To me previše ne zanima. Možda mi je to bilo interesantno dok sam bio mlađi. Meni je važnije da se ovaj sport što više promoviše u BiH, jer ovdje zaista ima momaka koji obećavaju. Osnovno je da da oni nastave ovo što sam ja počeo. Da bi se uspjelo potrebne su tri stvari. Broj jedan i odlučujući faktor je da volite ovaj sport, nakon toga su finasijska sredstva bez kojih je nemoguće napredovati i okruženje stručnih ljudi koji će vam biti na usluzi u svakom momentu. Ko su najzaslužnije osobe za Vaše uspjehe?

Aktivni kreator svoje sportske sudbine sam ja. Moje okruženje čine ljudi koji predstavljaju jedan lanac. Svaka karika ja bitna. Tu moram spomenuti Asima Bradića, Emira Pašalića, brata Dženana, Safeta Kapu, Amira Čukojevića i Nermina Halilovića. Svi su neizostavljivi članovi uspješnog štaba. To je jedan stručan tim koji savršeno funkcioniše. Sigurno da bez njih ne bih koračao pobjedničkim kolosijekom. Ja volim svoju zemlju i uvijek ponosno kažem odakle sam.