"Ovaj uspjeh bih posvetio svom timu ljudi, koji je bio uz mene sada i koji je uz mene svih ovih godina. Oni su doista dali jako puno sebe za moju karijeru, posvetili su mnogo energije mom uspjehu, kojeg samim time ocjenjujem kao timski uspjeh", započeo je srbijanski teniserč.
Uslijedilo je pitanje o usporedbi naslova pobjednika u Wimbledonu i na US Openu.
"Teško je to usporediti, jer su to dvije potpuno različite situacije. Wimbledon je biser našeg sporta, najveći i najpoznatiji turnir, s najdužom tradicijom. Najprestižniji u našem sportu. US Open je također jedan od četiri najvažnija turnira na svijetu. Krasi ga najveći stadion na svijetu, koji je na posljednja moja dva meča u New Yorku bio sasvim popunjen. Bilo je jako, jako glasno. S druge strane, Wimbledon je dosta miran."
Iako je poznato koliko je povezan s najužom porodicom, na US Openu nije bilo oca, majke i braće. Viđeni su stric, zaručnica i još tek nekoliko ljudi.
"Ma, to je sasvim normalno. Od mene se kao od profesionalnog tenisera traži da budem cijelu sezonu na putu i nemoguće je očekivati da sve vrijeme budem s porodicom, uz ljude koji su mi najbliži. To je dio mog života kakvog vodim, nekakva žrtva. No, ta žrtva mi je donijela uspjehe koje sam sanjao, osvajanje Wimbledona i općenito Grand Slam turnira i dolazak na prvo mjesto na svijetu. Sve sam to uspio postići u istoj godini. Siguran sam da oni koji su mi najbliži i koje najviše volim, osjećaju koliko je to veliki uspjeh, makar i ne bili fizički prisutni. Jedva čekam da sa svima njima proslavim."
Na kraju, odgovorio je i na pitanje koliko se nakon svih velikih uspjeha promijenio njegov život u smislu privatnosti, sponzorskih obaveza, obaveza koje ima prvi teniser svijeta, kako se nosi s pritiskom novca, slave...
"Svako se treba sjetiti odakle dolazi, gdje je ponikao i kako je odgajan, te onda to primijeniti u životu koji je pun izazova. Svakodnevno imam puno iskušenja na terenu i izvan njega i sve je to normalno. To je nešto što prati uspjeh i što je dio slavnih sportista. Jasno mi je da je medijska pažnja sada još više usmjerena prema meni jer sam uspješniji u onome što radim. No, moj život je ostao isti kakav je bio prije pet, šest ili 10 godina. Uvijek nastojim pojednostaviti stvari i održati ravnotežu između privatnog života i profesije. Mi se bavimo sportom koji je najzahtjevniji na svijetu, po mom sudu. Putovati 11 od 12 mjeseci godišnje je nehumano i to je nešto što bi trebalo promijeniti u kalendaru. Ali, dobro, radim ono što jako volim i to je najbitnije", zaključio je Đoković.
