"Moj odlazak iz zemlje je neminovan"

Svjestan sam da ljudi očekuju od mene dobar uspjeh i što bolje rezultate. To mi nije neko opterećenje, ja samo mislim o tome kako da što bolje igram, što više treniram. Naredne dvije tri godine su presudne u mojoj karijeri. Optimističan sam što se tiče karijere, jer da ne mislim da ne mogu ostvariti dobre rezultate, ne bih ni pokušavao. Uz dobar rad i dobru volju sve se može postići. Cilj mi je da dospijem na listu 50 najboljih igrača svijeta, to mi je prva želja, a krajnji cilj je biti prvi na svijetu.

Ko su Vam teniski uzori?

Ivan Ljubičić i Roger Federer. Prvi, zato što je s ovih prostora, lično ga poznajem i odličan je igrač, a najbolji igrač na svijetu Federer jednu sedmicu bio je moj sparing partner. Uzor mi je zbog skromnog ponašanja i jake igre.

Sportisti iz BiH se većinom žale na slabu podršku od strane državnih institucija i njihovu nezainteresiranost da ulažu u mlade talente. Kakvo je Vaše iskustvo? Ko Vas finansira?

Što se tiče mene, jedino dobivam finansijsku podršku od kantonalnog Ministarstva za kulturu i sport. Nedavno sam potpisao sponzorski ugovor sa BH Poštom. To su jedine dvije institucije koje mi pomažu, a ostali nisu imali razumijevanja.

Ko je najzaslužniji za Vaš dosadašnji uspjeh?

Najzaslužniji su moji roditelji i moj brat, koji mi daju najveću podršku i koji uz velika odricanja finansiraju moje treninge i učešće na turnirima. Tenis je jako skup sport. Osim stalnog rada i discipline za uspjeh je potrebno imati novac.

Pretpostavljam da ste zbog stalnih treninga morali žrtvovati neke stvari koje drugi Vaši vršnjaci imaju?

Apsolutno. Već dvije godine stalno sam na putovanjima. Nemam priliku da se družim i izlazim sa vršnjacima. Srećom, u školi imaju puno razumijevanja. Direktorica Medicinske škole za sestre i tehničare, moja razrednica i profesori, svi mi daju bezrezervnu podršku.

Imali ste nekoliko ponuda iz drugih zemalja da tamo nastavite karijeru. Da li ste se već izjasnili odnosno prihvatili jednu od ponuda?

Istina je da sam imao ponudu teniske akademije Nikole Pilića u Minhenu, ali ta ponuda još uvijek stoji, nije odbijeno, ali nije ni prihvaćeno. Prepustio sam svom ocu da odluči o tome.

Ipak, moj odlazak iz zemlje je neminovan. Ovdje ne postoje nikakvi uslovi, što se tiče treninga, pogotovo u Sarajevu. U Banja Luci imaju izgrađene teniske terene, a u Sarajevu nema ni jedan teniski centar. Inače, zadnje tri godine slabo boravim u Sarajevu. Ove godine većinom sam bio u Njemačkoj i po turnirima. Prije toga sam bio u Španjolskoj na akademiji. Bilo kako bilo, ne bih volio da nastupam za neku državu. Želja mi je da i dalje igram pod zastavom Bosne i Hercegovine. Za drugu državu bih nastupio jedino kad bi moja egzistencija bila u pitanju.