Spojio nespojivo: Osmogodišnji Affan Šabanac igra za Želju, trči za Sarajevo
Affan, inače navijač Želje, trenira fudbal u svom voljenom klubu, a istovremeno je i član Atletskog kluba Sarajevo.
"Krenuo sam da treniram fudbal sa četiri i po godine u Želji i super mi je jer i navijam za Želju. S obzirom da Željo nema atletski klub, otišao sam u Sarajevo. Atletiku sam izabrao jer želim da budem brži", kaže Affan, koji je podjednako uspješan na oba područja, ali ipak priznaje da više voli fudbal.
"Što se tiče atletike, takmičim se na 60 metara i osvojio sam do sada dvije srebrene medalje, dvije u Čitluku i jednu u Sarajevu, te imam i jedno ekipno prvo mjesto. U fudbalu sam sa ekipom do sada osvojio sedam medalja, jedno zlato, četiri srebra i dvije bronze, a imam i četiri individualna priznanja, po dva za najboljeg igrača i za najboljeg strijelca takmičenja", govori mladi napadač, koji ima veliku želju da u budućnosti igra na desnom krilu.
Voli Edina Džeku, Vedada Ibiševića, Cristiana Ronalda i Luisa Suareza, ali ipak jedan igrač mu je iznad svih.
"Idol mi je Messi i navijam za Barcelonu. Kao i on sam ljevak, ali znam igrati i desnom nogom", kaže Šabanac koji na pitanje da li više voli postići pogodak ili asistirati kao iz topa odgovara:
"Više volim davati golove".
Njegov brat Imran navija za Sarajevu, pa je u kući pravi mali "rat".
"Imran navija za Sarajevo i nagovara me da pređem da navijam za njih, ali neću. Ja volim Želju", kaže Affan.
Njegov trener u Željezničaru Mehmed Hamzić govori sve najbolje o svom ponajboljem igraču.
"Affan je dobar. Najvažnije je da se sportom bavi, da su njegovi roditelji prepoznali da dijete treba da bude u sportu i što su odabrali da to bude fudbal i da to bude Željo. Trener sam mu dvije i po godine, on vrijedno radi, marljiv je, dobro trenira, odgovoran je, izvršava svoje zadatke koji mu se postave, a izuzetno je važno da u školi ima sve petice. Što se tiče atletike, čujem da je i tamo dobar i da postiže zavidne rezultate. Mi kad u fudbalu odabiremo djecu, prvo gledamo da li razumiju igru i da li su brza, a on ima ta dva elementa, pogotovo brzinu. Za šta će se on opredijeliti, da li za fudbal ili za atletiku, ne znam, ali ja mu kao trener želim da uspije čime god da se bavi. Bitno je da igra fudbal u plavom dresu, a mi ga znamo zezati kada nije dobar u atletici govoreći mu 'da si bio u plavom dresum bio bi najbolji'. Bitno je da on uživa u svemu tome i niko mu iz Želje ne pravi nikakve probleme što on trenira u Sarajevu", kaže Hamzić.
Igor Kojadinović, trener atletike u AK Sarajevo, kao i Hamzić, ima samo riječi hvale za Affana.
"Počeo je trenirati prije nekih sedam-osam mjeseci. Talentovan je, uzima medalje, voli da se takmiči, srčan je, ne voli nepravdu... Došao je na preporuku, s tim da je ipak fudbal i Željo njegova prva ljubav. Nisam imao priliku da ga gledam na fudbalu, ali čujem da tamo ima isto mnogo uspjeha i da svaku utakmicu postiže po 3,4 gola. Malo mu je teško bilo prihvatiti Sarajevo i bordo boju, ali to je uspio uz društvo i svog prijatelja Rijada koji je i njegov najveći suparnik. Affan nagovara Rijada da pređe u Želju jer im treba brz igrač. Malo mu je teško reći na kraju treninga "Sarajevo" kad se pozdravljamo", kaže Kojadinović.
