Rukomet sve popularniji u Americi
2

FOTO / Tuzlak osnivač i vlasnik respektabilnog rukometnog kluba u Atlanti

Piše: D. Brkić
Damir Hećimović
Damir Hećimović
Damir Hećimović, nekadašnji prvotimac RK Zmaj od Bosne i RK Sloboda Solana, već nekoliko godina živi i radi u Atlanti. Profesor tjelesnog odgoja i sporta u međuvremenu se oženio, dobio dijete, a uspio je osnovati i respektabilan rukometni klub u Atlanti. Nominovan je za trenera 2012. godine.

"Historija rukometa u Americi je usitinu zanimljiva. Rukomet je ovdje sve popularniji, a poslije svakog velikog takmičenja, poput svjetskog prvenstva, ima sve više poklonika. Rukomet se u Americi zove Team Handball. Naime, riječ Handball Amerikance asocira na sport koji se igra u zatvorenom prostoru i u kojem se loptica udara rukama o zid. Zbog toga je u naziv dodata riječ team", kaže na početku razgovora za portal Klix.ba Damir Hećimović, koji svoju domovinu u najboljem svjetlu predstavlja u SAD-u.

U Americi postoji 50-ak rukometnih timova, a tokom godine se igraju turniri na kojima se prikupljaju bodovi. Na koncu najbolje ekipe igraju USA National Championship, koji traje četiri dana.

"U timovima su uglavnom igrači koji nisu rođeni u Americi. Međutim svake godine je u timovima sve više dobrih igrača koji su stariji od 30 godina. Dolaze igrači iz Rusije, Srbije, a u mom klubu je bio i Edin Gušić koji se nakon prošle sezone vratio u Zenicu. Najjači tim je New York. Smatram kako bi taj tim bio u vrhu naše Premijer lige BiH", kaže Hećimović.

U Atlantu je došao 2009. godine. Imao je 32 godine i htio nastaviti svoju igračku karijeru.

"Odmah sam kontaktirao dva kluba iz Atlante - Atlanta Condors i Atlanta team Handball United. Klubovi su formirani neposredno pred Olimpijadu u ovom gradu. Međutim oni nisu htjeli igrača iz bh. Premijer lige, vjerovatno što sam bio u boljoj formi od većine njihovih igrača. Odlučio sam da osnujem Georgia Handball Club", prisjeća se mladi Tuzlak vremana s kraja 2009. godine i nastavlja.

"Na početku mi je bilo izuzetno teško. U Atlanti nisam poznavao nikoga izuzev moje supruge. U prvih mjesec dana uspio sam pronaći tri igrača. Trenirali smo na otvorenim terenima, u jednom parku, gdje smo na zidu nacrtali gol. Nisam gubio nadu i preko socijalnih mreža na fakultetima uspio sam pronaći studente iz drugih zemalja koji su trenirali rukomet. Za moj klub zaigrali su mladi reprezentativac Islanda i jedan Norvežanin. Imam i tri igrača iz Njemačke, jednog Francuza...".

Kaže kako je u trenažnom procesu primijenio metode svog bivšeg trenera iz Tuzle Osmana Ahmetovića Čarlija.

"Šlag dolazi na kraju. Prije dvije godine smo bili drugi, a prošle godine treći na Otvorenom prvenstvu Amerike. Nažalost, za moj klub zbog školskih obaveza nisu igrali pomenuti Islanđanin i Norvežanin. Ako ove godine budu igrali vjerujte da ćemo napasti na prvo mjesto".

A šta je bilo sa klubovima iz Atlante kojim se Hećimović javio - u međuvremenu su ugašeni, jer ih je klub ovog Tuzlaka dobijao sa 20-ak golova razlike.

Hećimović je potvrdio kako se uporan rad isplati te kako znanje nema cijenu. Nastavio se usavršavati u struci, a trenutno je na postidplomskom studiju iz Okupacione terapije.

"Radim u školi u koju idu djeca kod kojih je dijagnosticiran Autizam. Drugim danima radim privatne terapije s tom djecom. Nekad djecu odvedem i na trening, a moji igrači to razumiju i zajedno sa mnom pomažu im da izgrade samopouzdanje. Dakle, Autizam je moj drugi život, a nedavno sam započeo pisanje bloga autizam.wordpress.com", kaže na kraju razgovora za Klix.ba Damir Hećimović, Tuzlak koji je sreću pronašao daleko od rodne grude.