Sabotaža
Projekat od životne važnosti i općedržavnog interesa "minirali" su čelnici čak devet od 16 premijerligaških klubova. Na optimistično najavljivani sastanak u najveći grad sjeveroistočne Bosne prošle sedmice nisu došli funkcioneri Leotara, Slavije, Borca, Rudara iz Prijedora, Širokog Brijega, Zrinjskog, Sarajeva, Travnika i Laktaša. Razlozi su razni i mnogi ih tumače na svoj način.
No, cilj je isti. Sabotirati formiranje Udruženje kojim bi se uveo red u naš nacionalni šampionat. Svako normalnog i zdravog razuma, pitat će: Zašto? Odgovor: Većina pomenutih klubova izvanrednu ideju iz Tuzle ignorirala je jer ima svoje ljude u Izvršnom odboru N/FS BiH ili na drugim funkcija u našem fudbalu. Npr. od Sudijske, preko Disciplinske do Takmičarske komisije N/FS BiH, itd…
Očito, bolji dani na našim stadionima nisu im u interesu. Još očitije, njima je dobro i u ovakvoj anarhiji!
Nastaviti borbu
Sa druge strane, predstavnici Slobode, Željezničara, Veleža, Čelika, Zvijezde, Modriča Maxime i Olimpika pokrenuli su stvar sa mrtve tačke i bez prisustva brojnih kolega. Ako ništa, borit će se sa državom oko eventualnog otpisa dugova klubovima. Koliko političari i vlastodržci vode brigu o bh. sportu, reklo bi se, (ne)moguća misija?! Ipak, vrijedi pokušati. Izuzev Širokog Brijega, svi oni koji su ignorirali sastanak u Tuzli u finansijskim su dubiozama.
Međutim, nedolaskom u grad soli ništa nisu poduzeli kako bi popravili stanje u našem fudbalu, pa tako i svojim klubovima. Najlakše je ništa ne raditi, i po ovdašnjem ustaljenom običaju, za sve loše optuživati druge. Neosnovana kritika u ovoj zemlji vid je zaštite od sopstvene nesposobnosti, lijenosti, pa i kriminala.
Kako god, iako sastanak nije ispunio očekivanja svjetlost na kraju tunela upornim radom mogla bi ugledati "vrijedna sedmorka". Klubovi koji su počeli dobru tuzlansku priču vjeruju u bolje dane bh. fudbala, te zbog toga trebaju nastaviti putem kojim su krenuli. Ukoliko bez ostalih timova i njihovih čelnika ne mogu oformiti Udruženje, mogu napraviti koordinaciono tijelo koje će se zajednički boriti za njihova prava i pravdu u našem "loptanju".
Modričani protiv diktature
Posebno veliku stvar dolaskom u Tuzlu napravili su iz FK Modriča Maxima. Nekadašnji šampioni BiH javno su rekli "ne" fudbalskoj diktaturi u Republici Srpskoj. Javna je tajna, a o čemu svjedoče i kolege novinari iz Banja Luke, da klubovi iz ovog entiteta ništa ne smiju uraditi bez saglasnosti FS RS. U tamošnjem Savezu za sve važnije stvari kucaju na vrata Vlade RS da bi dobili upute kako se ponašati na fudbalskom terenu BiH.
Situacija se nije mijenjala godinama. Mogla bi poslije hrabrog i odlučnog poteza ljudi iz Modriče, čiji je predstavnik u Izvršnom odboru N/FS BiH, Marijan Jelić nekoliko puta glasao po ličnom uvjerenju, a ne po direktivi FS RS, zbog čega se suočavao sa problemima.
Modričani su prisustvom na "tuzlanskom putu spasa" definitivno sudbinu preuzeli u vlastite ruke. Istakli su da žele razmišljati svojim glavama, a ne biti ikebane i poslušnici fudbalskih funkcionera koje u foteljama, neke više i od deceniju, čuva politika.
Jedini izlaz
I primjer popularno zvanih "uljara" dokaz je da je "tuzlanska sedmorka" na ispravnom kolosijeku.
Za nadati se da će se im se u narednom periodu pridružiti pojedini, pa i svih "devet odmetnutih". Vjerovati je da će dobro, konačno, pobijediti loše u našem fudbalu. Da će se kad - tad formirati neophodno Udruženje premijerligaša BiH koje će naše prvenstvo učiniti kvalitetnijim, organiziranijim i poštenijim.
Ovako, uz razjedinjenje premijerligaše i dalje će profitirati u javnosti opravdano omraženi ljudi u N/FS BiH. Nastavit će ubirati kotizacije od klubova (12.000 KM po sezoni). Sakupljat će novac od kazni propisanih od strane Disciplinske komisije N/FS BiH.
Delegirat će sudije i ostala službena lica sumnjivog kvaliteta i morala za najvažnije utakmice šampionata. Zauzvrat oni će po nalogu radi finansijske koristi krojiti rezultate prvenstva. Premijer liga BiH i dalje će biti glomaznog formata sa 16 klubova. Sponzori neće biti zainteresirani da je podrže. Publike će biti sve manje na stadionima, takođe, i direktnih prenosa utakmica.
Dakle, jedini izlaz je u udruženju, a ne "razjedinjenju" premijerligaša BiH!
