Nejla Kaljanac
0

"Promovisala sam BiH u Koreji“

Piše: Edin Isanović
"Ako na treninge idete samo rekreativno, možete trenirati dva ili tri puta sedmično, ali ako zaista želite biti profesionalac trebate svaki dan boraviti u sali. Ja vježbam svaki dan, trudim se da ne propustim niti jedan trening. Svjesna sam da jedino tako mogu uspjeti“.

Nejla Kaljanac članica je Taekwondo kluba Novi grad iz Sarajeva. Spada u ključne figure bh. reprezentacije. Dominantna hrabrošću, po potrebi spremna je za nacionalne boje dati i više od maksimuma, stoga je vrlo omiljena. Rođena je 1993. godine, a svojim dosadašnjim rezultatima zaslužuje maksimalnu pozornost. Stručnjake je oduševila svojim radom i vizijom, te joj predviđaju spektakularnu karijeru. U okršaju sa vršnjacima gotovo nikad ne pokazuje znakove slabosti. Za Sarajevo-x.com Nejla govori o svojim počecima, apostrofira najbolje rezultate, ističe najvažnije pojedince koji su joj pomogli, posebno prepričava svoj nedavni boravak u Južnoj Koreji...

Kako je počela ova priča?

Sve je krenulo sa ritmičkom gimnastikom, koju sam trenirala sa deset godina. Sticajem okolnosti završila sam na treningu taekwondoa. Izuzetno mi se svidio sport, te sam odlučila da nastavim sa radom.

Koliko odricanja iziskuje taekwondo?

Sve zavisi šta želite. Ako na treninge idete samo rekreativno možete trenirati dva ili tri puta sedmično, ali ako zaista želite biti profesionalac trebate svaki dan boraviti u sali. Pored konstantnih napora morate voditi računa i o odmoru. Ja vježbam svaki dan, trudim se da ne propustim niti jedan trening. Svjesna sam da jedino tako mogu uspjeti. Uvijek morate biti u optimalnom izdanju, jer ako nije tako okolnosti se mijenjaju. Forma ide silaznom putanjom.

Koji su Vaši najznačajniji rezultati u BiH?

Tri puta sam bila kadetski prvak u kategoriji do 39 kilograma. U svojim vitrinama imam i dvije zlatne medalje u kao junior. Kategorija do 49 kilograma. Dvostruki sam bh. prvak u poomsaeu. Poomsae su unaprijed osmišljeni potezi u cijelini za uvježbavanje tehnike i borbe sa zamišljenim protivnikom.

I na međunarodnoj sceni bilo je zapaženih nastupa. Možete li spomenuti najznačajnije?

Svakako. Na kontinentalnom kadetskom prvenstvu u Palermu 2005. godine bila sam peta u izuzetnoj jakoj konkurenciji, a takmičila sam se u kategoriji do 41 kg. Prošle godina bila sam sudionik Svjetskog prvenstva u Izmiru. Prvu prepreku sam preskočila, ali dalje jednostavno nisam mogla. Za protivnika sam dobila izvanrednu suparnicu iz Turske. Iako sam izgubila, nisam bila nezadovoljna. Pokušala sam pobijedili, ali jednostavno nisam mogla. Balkansko prvenstvo u Rumuniji, koje je održano prošle godine donijelo mi je treće mjesto, dok sam se ove godine na istom takmičenju u Beogradu morala zadovoljiti pozicijom dva. Od nastupa u ovoj godini spomenula bih još Incbruk, Vršac i Hamburg. Vi ste i vlasnik crnog pojasa drugi dan - WTF kategorije?

U februaru ove godine polagala sam za crni pojas - drugi dan. Polaganju je prisustvovala stručna komisija iz Hrvatske koja ima ovlaštenja za ovaj ispit. Uspješno sam odgovorila svim zahtjevima. Ovdje svakako treba podvući da je potrebno da prođu dvije godine od posljednjeg ispita. Znači naredni pomak mogu očekivati tek 2011. godine.

Koji su treneri najzaslužniji za Vaše rezultate?

Belmir Berberović, Haris Husić i sadašnji selektor Boris Budor. Pored njih imam veliku podršku roditelja, ali i opštine Novo Sarajevo. Naime, od njih primam stipendiju kao nadaren sportista.

Ove godine ispunila Vam se velika želja da trenirate u jednom od najpoznatijih svjetskih kampova u Južnoj Koreji?

To je bio moj veliki san, koji mi se na svu sreću ostvario. U Južnoj Koreji sam bila mjesec dana na Univerzitetu Kyung Hee. Pripremala sam se sa najboljim trenerima iz ove zemlje. Njihov radni dan počinje u 6.30 sati kada je ustajanje. Pola sata nakon toga je trčanje koje traje otprilike sat vremena. Potom je odmor, a od 10. do 12. sati su časovi teorije ili tehnički tretman taekwondoa. Potom je opet pauza do 15 sati kada je na programu sparing trening. On traje tri sata. Na kraju dana, tačnije od 20. do 22. sati je joga ili meditacija, taekwondo aerobik i masaža.Vikendom smo bili slobodni.

Koliko Vam je sve to pomoglo?

To je neprocjenjivo. Raditi sa takvim stručnjacima je veliki iskustvo za mene. Sigurno će mi mnogo pomoći u daljoj karijeri. Shvatila sam filozofiju ovog sporta. Posljednju sedmicu trenirali smo sa juniorskim timom Jordana. Domaćini su se potrudili da sve bude na nivou. Korejanci u svaki trening unose sebe, izuzeteno su disciplinovani i ono što je najvažnije vole to što rade. Mislim da sam znatno popravila eksplozivnost i samopouzdanje, što mi može donijeti psihičku prevagu u svim narednim borbama. Ipak, meritorna slika iscrtat će se na samom borilištu

Da li je neko iz BiH boravio na pomenutom univerzitetu?

Ne. Ja sam prva. Zbog toga je ponekad bilo i zanimljivih pitanja. Pojedini nisu nikada čuli za BiH, neki su me pitali da li je još uvijek rat, nekima sam na karti pokazivala gdje se nalazi moja domovina, jer nisu znali. Ipak, na kraju sam uz maksimalan trud i napor dobila zvaničnu diplomu, što je i bio cilj odlaska. Za mene je velika čast što sam reprezentativac svoje zemlje. Svaki nastup u najdražem dresu izaziva posebne emocije. Promovisala sam BiH i u Južnoj Koreji. Presretna sam zbog toga.

Do kraja godine očekuje Vas nekoliko zanimljivih takmičenja?

Ovih dana, tačnije 19. septembra imam natjecanje u Zagrebu. Potom u Italiji u oktobru. Međutim, najznačajnije je Svjetsko prvenstvo koje se održava naredne godine u Meksiku. Da li ćemo na njemu učestvovati, zavisi od saveza.

Za kraj nam recite da li postoji mogućnost da se pojavite na OI u Londonu 2012. godine?

To sam pred sebe postavila kao primarni cilj. Imam veliku želju i motiv. Ne znam, vidjećemo. Do tada bih željela posjetiti kamp porodice Lopez. Vidjeti kako oni rade, saznati nešto novo. Oni predstavljaju SAD i jednu su od najpoznatijih boraca na planeti. Duboko vjerujem da ću uspjeti u svojim namjerama.