{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Plamen Olimpijskih igara 1984. u Sarajevu gorio je srcima njegovih graditelja

8.2.2015. u 08:00
1.462
77
Plamen Olimpijskih igara 1984. u Sarajevu gorio je srcima njegovih graditelja
1.462
Među mnogim građanima naše zemlje i nekadašnje države koji su učestvovali u izgradnji borilišta i infrastrukturnih objekata za potrebe XIV Zimskih olimpijskih igara 1984. godine bio je i Muhamed Korić, diplomirani inžinjer mašinstva, tada zaposlen u Unioninvestu RO Montaža-Sarajevo i zadužen za realizaciju projekta "Olimpijski plamen".
Foto: Arhiv/AFP
Foto: Arhiv/AFP


Glavni inžinjer ovog projekta za Klix.ba se prisjetio perioda od 8. do 19. februara te godine, kao i grandioznog projekta koji je u sjećanjima svih ostao kao neponovljivo iskustvo i dokaz da se hrabrošću, vjerom u vlastite snage, elanom i zajedničkim naporima mogu ostvariti velika djela.

Korić ističe da su pojedinci i radne organizacije u veoma kratkom roku obavili vrlo složen i delikatan zadatak, a riječ je o izgradnji glavnog olimpijskog plamena na stadionu Koševo.

Kompanija Unioninvest je bila generalni izvođač svih radova na olimpijskim objektima, a krajem oktobra 1983. godine dostavljen im je urgentan nalog investitora da u preostalom roku do početka Olimpijade instaliraju olimpijski plamen. Posao je podrazumijevao sve poslove vezane uz paljenje plamena, pogon i održavanje u toku Olimpijade, a tehničko rješenje je, prema Korićevim riječima, bilo neadekvatno.

Projektovanje u hodu



"Prema tom tehničkom rješenju trebalo je postaviti dvadesetak komercijalnih boca TNP-a (tečni naftni plin) i sve to paralelno povezati sa gorionikom olimpijskog plamena. Ovakvo tehničko rješenje instalacije je u startu odbačeno, da bi se u hodu pristupilo izradi glavnog projekta postrojenja Olimpijskog plamena, koji će zadovoljiti sve zahtjeve u pogledu izgleda i veličine, te ispuniti sve uvjete u pogledu zaštite postrojenja od požara i eksplozije. Hitno je sačinjen detaljan plan aktivnosti sa precizno utvrđenim rokovima izvršenja, imenovan je glavni inžinjer projekta i određen tim inžinjera raznih specijalnosti: mašinske, elektro i građevinske struke sa jedinim zadatkom da se postrojenje izgradi do početka Olimpijade”, prisjetio se naš sagovornik.

Utrka s vremenom je počela! Prilikom realizacije epohalnog projekta gasifikacije grada Sarajeva, Unioninvest RO Montaža je ranijih godina stekla velika iskustva u projektovanju i izgradnji kotlovnica na zemni gas, primjenjujući striktne sigurnosne standarde u pogledu zaštite od požara i eksplozije. Međutim, niko u tadašnjoj SFRJ nije imao iskustva sa olimpijskim plamenom, čija se veličina otvorenog plamena mora uklopiti u određene norme u pogledu vizuelnog efekta plamena, odnosno moraju se ispuniti estetski zahtjevi u pogledu izgleda i dimenzija plamena, zatim svi sigurnosni uslovi zaštite od požara i eksplozije, objašnjava Korić.


Stoga se u ovaj posao u svojstvu konsultanta uključila kompanija RO Petrolinvest Sarajevo, koja je već izgradila nekoliko industrijskih baklji u rafinerijama, a angažovana je i austrijska firma BP Austria AG koja se obavezala da će isporučiti glavnu opremu za energetsko postrojenje.

Danonoćni rad bez odmora



Ugovor za izgradnju i pogon olimpijskog plamena potpisan je 25. novembra 1983. godine, a rok završetka radova bio je 31. januar 1984. Uprkos veoma nepovoljnim vremenskih uslovima svi građevinski radovi u okviru ovog projekta završeni su do 20. decembra 1983. godine.

"Ovi radovi su obuhvatali izgradnju temelja za postavljanje opreme postrojenja olimpijskog plamena, izgradnju i osiguranje prostora za postavljanje tri čelična rezervoara, od kojih je svaki bio zapremine 15 m3, dovoljnih za dnevnu potrošnju gasnog goriva, te izgradnja saobraćajnice za pristup autocisterni za punjenje gorivom ovih dnevnih rezervoara. Upravo sa završetkom ovih građevinskih radova na gradilište je stigao i prvi kontingent opreme iz Austrije, te je odmah počelo postavljanje isporučene opreme na već izgrađene temelje", prisjetio se glavni inžinjer projekta.

Do Nove 1984. godine nabavljeni su i postavljeni svi kontejneri za smještaj mašinske i elektroopreme, kao i kontejneri za boravak pogonskog osoblja. Izvedeni su svi gasni cjevovodi, zatim postavljeni i priključeni napojni elektroenergetski kablovi, te dizel elektrogenerator velike snage za napajanje električnom energijom postrojenja olimpijskog plamena u slučaju ispada dovoda elektroenergije iz vanjske mreže. U toku novogodišnjih praznika izgrađen je i montiran čelični rešetkasti stub za nošenje gorionika.

Stigao je i drugi kontingent opreme, a u njemu je isporučena sva preostala oprema, uključujući i vazu gorionika olimpijskog plamena. Montaža opreme i kompletiranje instalacija i postrojenja nastavljeni su ubrzanim tempom, praktično danonoćno, bez odmora, kaže Korić.

Foto: Olympic.org
Foto: Olympic.org
"Montaža posljednjeg dijela opreme počela je 18. januara. Dizanje i postavljanje čelične vaze težine 700 kg na vrh čeličnog stuba pokazalo se kao najdelikatnija faza svih radova na izgradnji olimpijskog plamena. Uspješan završetak ove faze radova označio bi uspješan završetak svih radova na izgradnji ovog objekta“, istakao je naš sagovornik.

Angažovanje helikoptera i teškoće zbog vjetra



Međutim, opet se pojavio problem. Noseći stub vaze gorionika nalazio se u samoj sredini scene, pa je bio nemoguć pristup autodizalice blizu stuba kako bi ona mogla podići i na vrh stuba postaviti vazu. Jedina mogućnost bilo je angažovanje helikoptera.

"U izuzetno kratkom vremenu, odnosno za samo nekoliko sati, na poziv izvođača u pomoć stiže vojni helikopter iz Niša, da bi odmah nakon ateriranja helikoptera na plato ispred stadiona Koševo počela faza dizanja i postavljanja vaze prečnika 3,2 m i težine 700 kg. Pokazalo se da je ona veoma nezgodan teret helikopteru i njegovom pilotu, pa je namještanje išlo veoma teško. Vrtložno strujanje zraka prouzrokovano elisom helikoptera pomicalo je vazu gorionika sa jedne na drugu stranu. Teret se stalno izmicao sa mjesta gdje je trebalo da legne prirubnica vaze gorionika na prirubnicu koja se nalazi na vrhu stuba. Izgledalo je nemoguće da se teret umiri, centrira i spusti na pravo mjesto, ali upornost, hrabrost i umijeće pilota helikoptera konačno su pobijedili", ispričao nam je Korić ovu zanimljivu priču.

Nakon 35 minuta lebdenja iznad stuba i velikog broja bezuspješnih pokušaja, vaza gorionika je "sjela" na svoje ležište na vrhu nosećeg stuba. Bio je to trenutak bezgranične radosti svih prisutnih aktera što je uspješno i sretno okončan ovaj veoma težak i opasan posao.

Tehnički pregled i prijem izvršila je nadležna komisija Republičkog komiteta za građevinarstvo i urbanizam. Dobijena je upotrebna dozvola, čime je i zvanično potvrđen završetak izgradnje objekta Olimpijski plamen na stadionu Koševo i to u samo predvečerje svečanog otvaranja XIV ZOI'84.

Prvo probno paljenje obavljeno je 28. januara 1984. godine. Plamen je gorio puna četiri sata, upravo za vrijeme generalne probe programa svečanog otvaranja ZOI'84.

Foto: Olympic.org
Foto: Olympic.org


"Ostavio je impresivan dojam na sve posmatrače, a za nas izvođače jedan san postao je stvarnost. Od dana kada je dobijena narudžba pa do dana ovog prvog probnog paljenja olimpijskog plamena prošlo je tek nešto više od tri mjeseca", kazao je glavni inžinjer projekta.

Najsvečaniji trenutak Olimpijade može početi



I najzad, došao je toliko očekivani dan svečanog otvaranja XIV ZOI.
Sve je bilo spremno, ceremonija je počela, izvođači su izvodili dijelove programa nadahnuto, lijepo i kompjuterski korektno. Uzbuđenje na stadionu Koševo je raslo, približavao se najsvečaniji trenutak otvaranja Olimpijade, paljenje olimpijskog plamena. Oči cijelog svijeta bile su uprte su u Sandu Dubravčić, koja se približavala vazi gorionika.

"Sa druge strane zida, na istočnoj tribini stadiona Koševo, na lokaciji energetskog postrojenja olimpijskog plamena, pogonska ekipa budno je na instrumentima pratila radne parametre i vršila posljednje kontrole. Da li će sve funkcionisati baš sada kad nas cijeli svijet gleda? Da li će biti sve onako dobro i korektno kao što je bilo prethodnih dana na probnom paljenju? Velika zebnja bila nam je u srcima. Da li će se vatra pojaviti u trenutku kada ga Sanda Dubravčić bude upalila? I najzad, Sanda je to uspješno učinila, taj svečani čin otišao je u trajno sjećanje, u historiju", sa sjetom je ispričao Korić.

Olimpijski plamen estetski lijepo oblikovan, prijatne narandžaste boje, besprijekorno je gorio neprekidno od njegovog svečanog paljenja 8. februara u 15 sati i 37 minuta do 19. februara, kada je u 20 sati 15 minuta ugašen. Prosječna potrošnja goriva bila je 484 kg čistog propana po jednom satu. Toplotna snaga otvorenog plamena, čiji je prečnik iznosio 2,5 metra, a visina plamena 4-5 metara, bila je oko 5 MW. Plamen se pri vedrom vremenu lijepo vidio sa vrha Bjelašnice. Za neprekidan rad plamena utrošeno je ukupno blizu 130 tona gasnog goriva - čistog propana. Ovu količinu propana donirala je Rafinerija Elemir u Zrenjaninu.

Sa aspekta sigurnosti, vrlo zahtjevan bio je transport kompletne količine tečnog propana od Rafinerije u Zrenjaninu do centralnog skladišta u Sarajevu, zatim svakodnevni prevoz dnevne potrošnje propana od centralnog skladišta na Alipašinom Mostu do rezervoara na lokaciji na stadionu Koševo. Obavio ga je Centrotrans RO Transport teških tereta sa sjedištem u Bosanskom Brodu.

Kompletan servis u vezi sa skladištenjem propana i manipulacijom na pretakanju goriva iz autocisterni u dnevne rezervoare goriva na Koševu obavila je RO Plin Sarajevo RJ Alipašin Most. Protivpožarno osiguranje u toku lokalnog transporta i pretakanja goriva u rezervoare na Koševu izvršila je Profesionalna vatrogasna brigada iz Sarajeva.

Pogon olimpijskog plamena i permanentni nadzor rada svih komponenti postrojenja obavile su dežurne ekipe sastavljene od stručnjaka iz kompaniije Unioninvest-RO Montaža Sarajevo, te kompanije Petrolinvest Sarajevo.

Foto: Olympic.org
Foto: Olympic.org


"Radilo se u tri smjene, tako da je plamen stalno bio pod budnim okom dežurnih ekipa. U svakoj smjeni dežurna ekipa imala je u svom sastavu dva inžinjera smjene, dva VKV montera, vatrogasnu brigadu, jednog službenika sigurnosti, dva vozača autocisterni i jednog rukovaoca na pretakanju goriva", objasnio je Korić želeći napomenuti neke od brojnih aktera na ovom poslu koji su, kako je istakao, danonoćno radeći, svojom hrabrošću, upornošću, voljom i znanjem uspjeli na vrijeme završiti objekat.

Vrijedni akteri historijskog projekta



Za ovaj izvanredno dobro urađen posao zaslužni su svi njegovi izvršioci. U kompaniji Unioninvest RO Montaža-Sarajevo posebne zasluge pripadaju inžinjerima Muratu Busuladžiću, Ćazimu Šahbegoviću, tehničkom rukovodiocu radova Muhamedu Bići, monterima Sadiku Ajdinoviću, Mustafi Brkiću, Uzeiru Mahoviću, Hamdi Hrustemu, Medi Demiru, Zajki Musiću...

U kompaniji Petrolinvest Sarajevo na realizaciji projekta olimpijski plamen istakli su se inžinjeri Dušan Gačinović, Emir Lagumdžija, Ibro Karabegović, Nikola Jovanović, Strahinja Zekić, Nedžad Musa, Borislav Perišić i Branko Đokić.

Ne smijemo zaboraviti ime hrabrog i upornog pilota helikoptera majora Zorana Nikolića, koji je uz krajnji napor uspio postaviti vazu gorionika olimpijskog plamena na noseći stub, kazao je mr. Muhamed Korić, glavni inžinjer projekta olimpijskog plamena.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: