Željina generacija za pamćenje iz sredine 80-tih igrala je dušom i srcem

"Pamte nas po toj utakmici. Kada te slave ili žale po nečemu, onda je to vrijedno pažnje, onda si nešto napravi", govorio je Osim koji je poslije vodio još mnogo važnih utakmica, ali niti jednu ne pamti kao onu protiv Videotona aprilske noći 1985. godine.

Uspjeh pomenute generacije započeo je u sezoni 1983./84. kada su Plavi na kraju dijelili drugo mjesto sa Partizanom sa samo dva boda manje od vodeće Crvene zvezde. Nogometni stručnjaci naglašavali su kako ta generacija ima potencijala da u narednoj sezoni napravi boom. To se i desilo, ali na evropskom takmičenju. Ostvaren je neponovljivi uspjeh koji se ipak pamti kao sportska tragedija. Do plasmana u polufinale nekadašnjeg Kupa UEFA Baždarević i saigrači izbacili su Sliven iz Bugarske, švicarski Sion, rumunsku Univerzitateu i Dinamo iz Minska. Prvi okršaj polufinala Kupa UEFA odigran je u mađarskom Szekesfehervaru. Domaći su slavili rezultatom 3:1. Tragičar prvog meča bio je Radmilo Mihajlović.

"Jedan detalj mi se urezao za sva vremena. Naime, u prvoj utakmici u Mađarskoj sam dobio drugi žuti karton. Pomoćnik je mahao ofsajd i ja sam nabio loptu prema golmanu. Kada mi je sudija pokazao javnu opomenu, srušio mi se cijeli svijet. Shvatio sam da neću igrati u uzvratu, a znao sam kakva se ludnica spremala u Sarajevu. Uhvatio sam se za glavu, ali nije bilo pomoći. Milsim da mi Ivica Osim ni do danas nije oprostio taj kiks. Ne bih da me neko shvati pogrešno, ali da sam igrao u revanšu zabio bi im tri komada. Otišli bi u finale na megdan Real Madridu. Moji saigrači nisu iskoristili zicere. Nevjerovatno. Imali smo strašnu generaciju, vrhunski vođenu, igrali smo sjajno. U revanšu smo ispali. Nezasluženo", rekao je u jednom intervjuu za Klix.ba Mihajlović.

Do velikog finala dijelilo ih je 120 sekundi

Uzvratna utakmica odigrana je 24. aprila 1985. u Dolini ćupova. Bila je takva gužva da bukvalno ni igla nije mogla stati. Na Grbavicu se nakrcalo oko 30 hiljada gledatelja, a sa krovova okolnih zgrada meč su posmatrale pristalice plave boje koje nisu imali sreću da kupe kartu. Navijači nisu imali gušt, ali im to nije bilo važno - samo da Plavi pobijede.

I dobro je počelo. Bahtić je u ranoj fazi utakmice pogodio za 1:0. Izabranici Ivice Osima potpuno su domninirali utakmicom, a nogometaši Videotona su jedva prelazili centar. Nakon propuštenih brojnih šansi u 75. minuti Ćurić je pogodio za 2:0. Time su eliminisali rezultat iz Mađarske. Rezultat se nije mijenjao sve do 88. minute, 120 sekundi prije kraja. A onda je punu Grbavicu rastužio Csuhay.

Pogodio je za 2:1. Tišinu su narušavali jecaji i poneka psovka. Lopta u mreži, muk na tribinama, vremena za preokret premalo. Još se pamti kako se trener Željezničara hvata za glavu.

Evo kako je taj detalj u jednom intervjuu za Klix.ba opisao Dragan Škrba, koji je bio među stativama Željezničara.

"Bez ikakve dvojbe, te dvije minute, minuta najvećeg uživanja i minuta najveće patnje, proganjat će me cijeli život. Ne samo mene, nego kompletnu generaciju. Pamtim da je sudija iz Velsa zanijemio, ne može čovjek da pokaže prema centru, cijeli stadion plače... Svi oni kojima je Željo bio u srcu teško su proživljavali tu noć. Prošle su tolike godine, a meni se sve i dalje vrti u glavi, svaki tren te akcije. Ostala je veliki žal", kazao je Škrba.

Momci sarajevskih kvartova igrali velike utakmice

Te aprilske noći Grbavica je na kraju bila nevesela, a sve je bilo spremno za veliku feštu. Željezničar je ostao kao jedini predstavnik bivše Jugoslavije u evropskim nadmetanjima i nakon eliminacije sa navijčima Želje solidarisala se cijela bivša država.

"Ostao je veliki ožiljak. Nakon završetka drame niko iz svlačionice nije izalzio dva ili tri sata. Bili smo utučeni. Svi smo šok proživljavali toliko emotivno da smo plakali, neki su jecali. Tuga je parala zrak. Vjerujem da ovaj detalj mnoge proganja i danas. Zaustavljena slika pogotka ne izlazi ni danas iz glave. Žao mi je što jedna strašna generacija koja je napravila najveći uspjeh bh. nogometa nije igrala sa Realom”, rekao je prije izvjesnog vremena u intervjuu za naš portal Refik Šabanadžović koji je činio posljednji bedem te generacije iz 80-tih.

Ironija je bila što utakmicu nisu izgubili, nego pobijedili, a ostala je upamćena kao najveća nogometna tragedija izvanredne Željine generacije.

"Nedavno me zaustavio graničar i rekao kako se sjeća utakmice sa Videotonom i kako smo nesretno ispali. Dobro je da ljudi po nečemu pamte tu utakmicu. Igraš da se ne zaboravi. Ne mogu ni danas prežaliti što ta generacija nije osvojila naslov prvaka Jugoslavije", kazao nam je aktuelni selektor Mehmed Baždarević.

Inače, navijači su voljeli gledati tu Željinu generaciju sredinom i krajem 80-tih koja je igrala srcem i dušom. Također, pobjeđivali su u velikom stilu i postizali su mnogo pogodaka. Znalo se desiti da Zvezda i Partizan prime po nekoliko golova u Dolini ćupova, Vardar je u gostima savladan sa visokih 5:0. Ponekada nam se čini da se takve stvari više ne mogu dogoditi. No, ne smije se zaboraviti da se polufinale Kupa UEFA (današnje Evropske lige) aprilske noći '85. igralo u gradu na Miljacki. U utakmici su nastupali igrači sarajevskih kvartova.