Upitan o razlozima umirovljenja 2004. godine Baggio je kazao:
"Mislio sam to i ranije učiniti budući da sam osjećao konstantnu bol, a i sve mi je teže bilo izdržavati treninge sa ostalim suigračima. Zahvaljujući agentu Vittoriju Petroneu, koji me uvijek gurao, uspio sam igrati nogomet i sa 37 godine, no onda je zaista došao kraj jer dao sam nogometu sve što sam mogao."
Baggio je bio proglašen najboljim svjetskim nogometašem u FIFA-inom izboru 1993. godine, a u karijeri je igrao za Vicenzu, Fiorentinu, Juventus, Milan, Bologonu, Inter i Bresciju. Dres italijanske reprezentacije nosio je od 1998. do umirovljenja, a kroz 56 utakmica postigao je 27 pogodaka.
Ipak, čini se da mu je dosta mirovine.
"Volim izazove, a postati trener bez sumnje bi bio izazov. Sa trosjeda u kući sve izgleda tako jednostavno, stadion nudi drugačiju sliku", kazao je Baggio koji će zasigurno, ustraje li u svojoj želji, i dobiti trenersku klupu nekog od talijanskih prvoligaša.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
