INTERVJU / Valencia: U Džekinom dresu ću navijati za BiH

Sjećate li se rada kojeg ste predstavljali na Bijenalu?

Da. Priču koju sam naslovio ‘Incuni’, što je vrsta male morske ribe, naziv je za stanovnike Malage. Sa nogometom kao pozadinom. Obradio sam teme identiteta mladih, nasilja, prijateljstva, tanke linije između strasti i mržnje.

S obzirom da ste zaljubljenik u nogomet iskoristili ste priliku da u to vrijeme pogledate utakmicu evropskog karaktera na Koševu?

Tako je! Snage su u odmjerili Željezničar i Levski iz Sofije. Plavi su igrali loše, ali je bilo lijepo osjetiti atmosferu sa tribine gdje su bili najvatrenije Željine pristalice – ‘Manijaci’. Plavo-bijeli dresovi su me podsjetili na Malagu. Navijačka pjesma bila je drugačija, ali je strast bila ista. Zanimljivo, nekoliko godina kasnije sastali smo se u prvom kolu tadašnjeg Kupa UEFA.

Je li istina da ste napravili transparent za navijače Željezničara na uzvratnoj utakmici koja se igrala u Španiji?

Jeste. Prijatelj iz Sarajeva Mirso Burnazović me zamolio da nešto pripremim. To sam i uradio. Transparent sa natpisom ‘Ilidža Burnaz’ postavio sam na stadion Malage. Ne vjerujem da su navijači Želje obratili pažnju na njega. Pamtim da su oni tokom cijele utakmice bodrili svoj klub. Mi smo pobijedili 1:0 i prošli dalje. Na izlasku sam sreo nekoliko navijača iz BiH i poklonio im taj transparent.

Da li ste ostali u kontaktu sa prijateljima iz BiH i nakon toga?

To je malo čudo. Prolazile su godine. S vremena na vrijeme sam razgovarao sa Mirsom preko telefona. Htio sam da se vratim u Sarajevo, da se ponovo vidimo. No, to se odlagalo dok nismo izgubili kontakt. Ipak, on je predstavljao duh glavnog grada BiH. Svakako treba spomenuti da je on živio u Španiji. Poznavao je dobro moju zemlju i njene običaje.

Ipak, u ljeto 2010. godine vratili ste se u grad na Miljacki?

Konačno sam imao dovoljno novca i vremena i odlučio sam da se upustim u avanturu. Da potražim Mirsu. Golicala me znatiželja. Nisam znao šta da očekujem, jer je prošlo dosta vremena. Došao sam na Ilidžu, a neka djeca su mi pomogla da ga pronađem. Susret je bio zanimljiv. Pogledali smo se i zagrlili. Sjećam se da me ponudio sokom, a njegova majka je pripremila punjene paprike za ručak.

Je li ponovni dolazak u Sarajevo bio emotivan?

Da. Gdje god sam došao dočekala su me širom otvorena vrata. Bio sam na mjestima koje stranci nemaju običaj da posjećuju. Upoznao sam mnogo ljudi. Između ostalih, ne zaboravljam Laru, Emira i njegovu brzu i rizičnu vožnju prema Mostaru, Osmana i njegove priče, Armelu koja me nije ni poznavala, a ponudila mi je svoju kući i pokazala Goražde. I njene roditelje, Esu i Fatimu. Nisam baš često imao priliku upoznati tako dobre ljude.

Došlo je vrijeme da “Zmajevi” putuje na Euro

Da li je neko od njih dolazio kod Vas u Malagu?

Samo Emir. Već je bio nekoliko puta u samo godinu dana. Napominje da je razlog kako bi bolje upoznao Španiju. Ipak, ja znam da dolazi kako bi izlazio sa mojim prijateljicama (smijeh). On mi je kao brat. Vratimo se nogometu. Uskoro reprezentacija BiH igra dvomeč sa Portugalom koji će odlučiti putnika na Euro 2012. Hoćete li navijati za “Zmajeve”?

Svakako. Nemam ništa protiv Portugala, to su mi komšije, ali ću svim srcem podržati BiH. Sve ostalo bi bilo neiskrenost, gluma, nepotrebnost. Uprkos tome što igraju daleko odavde nosiću Džekin dres u Malagi kada bude utakmica.

Jasno je da dodatne kvalifikacije ispisuju scenarij raspleta. Mislite li da ih možemo eliminisati?

Imate jaku reprezentaciju koja još nije učestvovala na jednom velikom takmičenju. Sada ste kvalitetni i spremni. Šteta što niste ili nismo, jer sam i ja navijač BiH, pobijedili Francusku. Bili smo blizu. No, baraž je pravi trenutak. Osim toga, dosta nam je Ronalda i Mourinha. Za kraj ću se malo i našaliti. Ne bi bilo loše da u finalu Evropskog prvenstva gledamo okršaj Španije – BiH. Zapalićemo Evropu (smijeh).