{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


U susret Mundijalu: Argentina je na SP-u 1990. bila prvi finalista bez postignutog gola

A
8.6.2014. u 16:17
24
15
U susret Mundijalu: Argentina je na SP-u 1990. bila prvi finalista bez postignutog gola
24
U susret Mundijalu: Argentina je na SP-u 1990. bila prvi finalista bez postignutog gola
Foto: AFP
Četrnaesto Svjetsko nogometno prvenstvo održano je 1990. godine u Italiji, a ostalo je upamćeno po dobroj organizaciji, generalno lošem kvalitetu prikazane igre i nastupom najstarijeg nogometaša u historiji SP-a.
Pored Meksika, Italija je 1990. godine postala druga zemlja u kojoj se SP održava po drugi put, što su oni ozbiljno shvatili i priredili organizacijski najbolje prvenstvo do tada.

Na završnom turniru najboljih selekcija svijeta u Italiji je učestvovalo 24 ekipa, a titulu prvaka svijeta osvojila je tadašnja Zapadna Njemačka. Pored domaćina Italije, na prvenstvu su igrale reprezentacije Austrije, Belgije, Čehoslovačke, Engleske, tadašnje Zapadne Njemačke, Holandije, Republike Irske, Rumunije, Škotske, SSSR, Španije, Švedske, Jugoslavije, Argentine, Brazila, Kolumbije, Urugvaja, Kameruna, Egipta, Južne Koreje, UAE, SAD i Kostarike.

Zapadna Njemačka je u finalnom meču slavila minimalnu pobjedu nad Argentinom i osvojila treću titulu svjetskog prvaka. Finale u Rimu gledalo je 74.000 gledalaca, a Nijemci su slavili pobjedu pogotkom Andreasa Breihmea u 85. minuti susreta.

Još jedna zanimljivost vezana za ovaj finalni meč je i to da je Argentina postala prvi finalist SP-a koji nije postigao niti jedan gol u tom meču, a utakmicu su završili sa dva crvena kartona, što također govori u prilog kritika nogometne javnosti da je to bilo najlošije finale u historiji.

Snimci uplakanog argentinskog asa Diega Armanda Maradone nakon poraza u finalu su također ušli u anale SP-a.

Tadašnji selektor Zapadne Njemačke Franc Beckenbauer je, nakon Brazilca Maria Zagalla, postao drugi čovjek koji je osvojio titulu prvaka i kao igrač i kao selektor.

Turrnir u Italiji upamćen je i kao jedan od najgrubljih u historiji. U prilog tome govori i činjenica da su sudije pokazale čak 16 crvenih kartona, po čemu je na drugom mjestu nakon SP-a 2006. godine u Njemačkoj kada su sudije pokazale dva crvena kartona više.

Reprezentacija bivše Jugoslavije pod vodstvom tadašnjeg stručnjaka Ivice Osima bila je jedna od rijetkih reprezentacija koje su plijenile aplauze publike, a došli su do četvrtfinala, gdje su na jedanaesterce izbačeni od finaliste Argentine. Jugoslavija je golovima Dragana Stojkovića u osmini finala slavila sa 2-1 nad Španijom, ali u četvrtfinalu protiv Argentine nisu imali sportske sreće. Jugosloveni su i u tom meču bili dobri, i uz crveni karton Refika Šabanadžovića u 31. minuti meča uspjeli su odigrati neriješeno sa Argentincima. Udarci sa jedanaest metara i danas se zovu "sportskom lutrijom", a tog dana su vjetrovi sreće ipak duvali u argentinska jedra.

Afrički nogometaši su i na SP-u 1990. godine osvojili simpatije javnosti. Nakon nezaboravnog nastupa Maroka na prvenstvu u Meksiku, na turniru u Italiji su svoje dane slave doživjeli nogometaši Kameruna, koji su se plasirali u četvrtfinale SP-a. Glavna zvijezda Kameruna i Italiji bio je veteran Roger Mill, koji je ujedno bio i najzaslužniji za dobre igre svoje nacije.

Na ukupno odigrane 52 utakmice SP-a u Italiji postignuto je 115 golova, a najefikasniji su bili Nijemci sa 15, te Italijani i Čehoslovaci sa po deset postignutih golova.

Najbolji strijelac prvenstva bio je do tada malo poznati napadač Italije Salvatore Schillaci sa postignutih šest golova. Schillaci je slovio za jednog od najtaletovanijih napadača svijeta, ali su ga brojne povrede u karijeri spriječile da ostvari karijeru kakvu su mu prognozirali stručnjaci.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: