{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


FOTO
/
Trinaest dana puta za samo 90 minuta igre

S
27.2.2012. u 21:15
0
0
Trinaest dana puta za samo 90 minuta igre
0
Pobjeda (2:1) nad Azurima početkom novembra 1996. godine u prijateljskom susretu na Koševu je imala velikog odjeka. Nekoliko dana kasnije stigao je poziv za gostovanje u Brazilu, naravno da je odmah prihvaćen, ali se nije ni znalo gdje će susret biti odigran. Bio je preciziran samo datum odigravanja, 18. decembar.
Na utakmici sa Slovencima u Ljubljani selektor Fuad Muzurović je igračima saopštio da putuju u Brazil i da će im biti javljeno kada. Saznali su da putuju u Manaus, grad u srcu Amazonije, ali selektor Muzurović je uspio okupiti 10-ak igrača, jer većina nije imala pasoše.

Na put su krenuli autobusom ispred zgrade Nogometnog saveza BiH u ulici Sime Milutinovića u četvrtak, 12. decembra. Putovali su preko Mostara, Ploča i Splita do Trogira, prespavali u hotelu Medena, a sutradan ujutro su avionom letjeli preko Frankfurta do Amsterdama.

Čekanje na vize

Na put je krenulo 12 igrača, dva golmana, Mirsad Dedić i Samir Šabanović te Pavo Dadić, Nudžeim Geca, Sead Osmić, Vedin Musić, Senad Begić, Almir Turković, Bakir Beširević, Nermin Šabić, Sead Kapetanović i Sanjin Pintul. Malo je to bilo igrača za susret s jednom od najboljih reprezentacija svijeta. Bilo je obećanja da će neki od igrača koji su igrali vani pokušati doći do Manausa. U Amsterdamu se dva dana čekalo na vize, uspjeli su pronaći još jednog igrača, Edina Ramčića, koji je igrao u Belgiji. Odrađena su i dva treninga.

Uz selektora Muzurovića, putovali su još trener Mustafa Hukić, Džemaludin Mušović, Ivica Mioč, sekretar saveza, doktor Ismet Arslanagić, Mehmed Spaho, Sulejman Arnaut, Edin Hodžić, snimatelj Emir Haćimić te novinari Senad Hadžifejzović i Sinan Sinanović. Ovo je ekipa koja je iz Amsterdama preko Atlantika preletjela do Forateleza, grada na samoj obali okeana. Bio je ponedjeljak, 16. decembar, kada je bh. ekspedicija stigla u Brazil. Ali, trebalo je još putovati do Manausa, koji je tri vremenske zone udaljen od ovog grada na Atlantiku.

Neki od igrača su uspjeli pobjeći iz hotela do plaže, jedan od njih je dobro izgorio po leđima, ali je do utakmice uspio sanirati opekline.

Nepoznati avionski pravci

Potom se ponovno letjelo avionom, tri puta po sat, kao lokalnim vozom za Konjic, od Fortaleze do Sao Luisa, potom do Belema na ušću rijeke Amazon u Atlantik. A, onda još dva sata uz rijeku Amazon do Manausa, oko kojeg na hiljadu kilometara nema drugog grada. Može se doći samo brodom i to vožnjom od 10 dana ili avionom, ali samo uz Amazon ili Rio Negro. Ostali avionski pravci su nepoznati, jer nema uređaja na zemlji za navigaciju.

Na svu sreću u hotel Tropical, jedan od najljepših na svijetu, smješten u samoj prašumi, preko Rio de Janeira su stigli Vlatko Glavaš, Hasan Salihamidžić i Elvir Bolić te trener golmana Enver Marić.

Njihovoj, ali i radosti ostalih nije bilo kraja. Nakon šest dana, u utorak ujutro su stigli na mjesto odigravanja susreta. Slavni Ronaldo i ostali Brazilci su također stigli u isti hotel, koji je toliki da se u njemu lako zaluta. Na svakom izlazu piše da hotel napuštate na vlastitu odgovornost, s obzirom na brojne prašume.

Tokom putovanja po Brazilu, reprezentativce BiH su dočekivali brojni novinari, svi su bili na televizijama, a njihove fotografije su bile u novinama. Brojni znatiželjnici su okupirali hotel zbog Ronalda, samo njega je čuvalo 12 policajaca. Na svakom koraku, kada se izvan hotela pojavio neko iz ekspedicije BiH, igrala se samba i pozdravljalo Bosna, Bosna.

Dolazak na trening popraćen je kilometarskim špalirom navijača, nije se puno ni treniralo jer je bilo oko 40 stepeni.

Panika u avionu

Stadion je u srijedu navečer bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Pored oko 50 hiljada navijača na stadionu, oko 20 hiljada je ostalo izvan stadiona. Pobijedili su Brazilici golom Ronalda u 75. minuti.

Dan nakon fudbalskog spektakla organizovana je vožnja brodom rijekom Rio Negro koja se u Manausu ulijeva u Amazon. Povratak je uslijedio u petak, 20. decembra, istom maršrutom, do Fortelezea, pa onda do Amsterdama, Zagreba, Splita i ponovo autobusom za Sarajevo. Put je trajao ukupno 13 dana da bi se odigralo samo 90 minuta. Ali, vrijedilo je.

Tokom boravka u zemlji kafe, sambe i fudbala je bilo dosta komičinih scena. Vedin Musić je naučio plivati u prelijepom hotelskom bazenu, ali kada se ohrabrio, Muzurović je platio čuvaru bazena da pusti talase i Vedin se brzo našao izvan bazena.

Na preletu preko Atlantika avion je propao skoro 300 metara, jedini miran je bio Musić koji je paniku u avionu prokomentarisao: Baš me briga, ako i padne, naučio sam plivati.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: