Stole Anđelić: Zbog Želje sam bježao iz osnovne škole u Boru

Kako ste proteklu 21 godinu pratili Želju, s obzirom na to da živite u Boru?

Bilo je teških trenutaka. Igra klub koji volite srcem i dušom, a niste u mogućnosti da ga pratite i podržite. Pošto ja nemam internet, često sam odlazio kod prijatelja kako bih vidio šta se dešava. Osim toga, u štampi sam pratio nastupe tima sa Grbavice. Željezničar je više od života, za njega navijam srcem i dušom, ali ne mrzim druge klubove. To je moj osnovni moto.

Možete li nam otkriti zbog čega ste odlučili navijati za Željezničar?

Zbog Ivice Osima. On je najviše utjecao na moju odluku da mi plava boja bude u srcu. Ono što se o njemu kao čovjeku može reći, može stati i u samo jednu riječ – ljudina. Upoznao sam Beneša, Parlova, Miljanića, ali je Švabo zaista nešto posebno. Pamtim onu njegovu generaciju koja je igrala za tim iz Doline ćupova. Ja za Želju navijam 46 godina. Sjećam se da sam u osnovnoj školi u Boru zbog Želje bježao iz škole. U to vrijeme Bor je bio u prvoj ligi. Za tim iz mog grada igrao je i Murat Šaran, nekadašnji igrač Sarajeva.

Sjećate li se titule iz 1972. godine?

Kako da ne, vrlo dobro se sjećam. U posljednjem kolu savladan je Partizan na stadionu JNA rezultatom 4:0 i stigao je prvi naslov. Bio sam presretan. Nekoliko godina ranije Željo je uvijek igrao dobro u jesenjem dijelu sezone, ponekad je bio i prvi, ali su na proljeće kiksali i nikako nismo uspijevali dotaći vrh. U to vrijeme igrali smo bolje od klubova velike četvorke. Imali smo atomski napad.

Koje Vam je gostovanje u bivšoj Jugoslaviji bilo najteže?

Iskreno, ja nigdje nisam imao problema. Gdje god sam se pojavio bilo je OK. Međutim, tada je bilo puno lakše za razliku od današnjeg vremena. Recimo, ne sviđa mi se ovo što rade navijači u Širokom Brijegu i Banjoj Luci. Mislim da to nije potrebno. Svi mi volimo svoje klubove, ali ne trebamo mrziti druge.

Izdvojite najteži poraz Vašeg voljenog kluba?

Utakmica protiv Videotona. Bili smo bolji, trebali smo proći u finale tadašnjeg Kupa UEFA i igrati protiv slavnog Reala iz Madrida. Ipak, nakon propuštenih prilika stigla nas je kazna. Sportska nepravda! Cuhai je samo tada postigao pogodak. Tišinu su narušavali jecaji i poneka teška psovka. Bio sam na tribini između juga i zapada, a nakon gola sam plakao. Nisam se dugo oporavio. Na Grbavici su tugovali deseci hiljada ljudi. Sa mnom je taj meč posmatrao još jedan navijač iz Bora, koji sada živi u Londonu. Ipak, kroz utakmice navikneš i na frustraciju, osjetiš bol, ali uvijek iznova pronađeš vjeru da kreneš ispočetka. Da li ćete gledati utakmice izabranika Amara Osima u pretkolu Lige prvaka?

Potrudit ću se. Ako budem mogao uskladiti sa poslom, sigurno dolazim. Ja sada radim kod privatnika i ne zavisi samo od mene. Nadam se da će Željo krenuti novim stazama uspjeha, u evropskim okvirima.