{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


INTERVJU
/
Slaven Novoselac: Nije mala stvar biti najbolji u BiH, zahvalnost dugujem i bratu Draženu

29.5.2013. u 22:10
0
9
Slaven Novoselac: Nije mala stvar biti najbolji u BiH, zahvalnost dugujem i bratu Draženu
0
Bh. igrač futsala i reprezentativac BiH, Slaven Novoselac, može se pohvaliti zaista bogatom karijerom. Malonogometni čarobnjak je nebrojeno puta dokazao svoje vještine, a u prilog tome ide i priznanje za najboljeg igrača malog nogometa u BiH u sezoni 2012/2013. S njim smo razgovarali o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, nogometu, njegovoj karijeri, uspjesima i reprezentaciji BiH.
Kako su izgledali tvoji nogometni počeci?

Kao osmogodišnjak sam počeo trenirati u nogometnoj školi FK Sarajevo. Tada je počeo rat, tokom kojeg sam trenirao pola godine, a potom sam prešao u Bubamaru. Tu sam stasao kao igrač i 1997. godine otišao u Hrvatsku.

Imaš bogatu karijeru, nastupao si za mnoge klubove, igrao i veliki i mali nogomet te postigao značajne uspjehe...

Kao što rekoh, 1997. godine sam otišao u Hrvatsku, u NK '"Varteks" iz Varaždina, gdje sam ostao do 2001. godine. Potom sam se vratio u Sarajevo, upisao DIF i nastavlo igrati u SAŠK Napretku. Nakon Napretka sam se pridružio ekipi FK "Famos" iz Vojkovića. Uporedo sam igrao turnire u malom nogometu i nakon naslova najboljeg igrača na FIS-golu 2005. godine sam pristupio KMF ''Partizan'' iz Sarajeva. Nešto kasnije sam igrao i u MNK "Orlić", također iz Sarajeva. Sa oba kluba sam osvojio naslov prvaka BIH u futsalu. Godine 2008. sam odlučio otići u Srbiju kako bih igrao za KMF "SAS" iz Zrenjanina. Tu sam ostao jednu sezonu, pa sam prešao u MNK "Potpićan" u Hrvatskoj. Sa ovom ekipom sam nastupio u Ligi prvaka i došli smo među 16 najboljih klubova Evrope. Nakon samo pola godine u Hrvatskoj dobio sam poziv od KMF "Marbo-Intermezzo" iz Beograda, koji sam prihvatio, pa sam se vratio u Srbiju i tamo ostao tri godine. Sa "Marbom" sam osvojio dva Kupa Srbije i dva puta bio viceprvak Srbije. Učestvovao sam i na Kupu kupova. U januaru ove godine sam postao igrač MNK "Tango" iz Istočnog Sarajeva, s kojim sam osvojio prvenstvo Republike Srpske i Kup BiH.

Zbog čega si se odlučio za futsal?

To je bila spontana odluka jer sam čitav život uživao igrati 'na male golove', a kad se pružila prilika igrati i ligu, nisam puno razmišljao. Dvije sezone sam uporedo igrao i mali i veliki nogomet, a kad sam otišao u Zrenjanin, definitivno sam prestao s velikim nogometom.

Trenutno si član MNK Tango. Kakve su ambicije tvog novog kluba?

To je veoma ambiciozan klub, iako je osnovan tek 2011. godine. Imamo sjajnu ekipu, uglavnom mladih igrača, koji imaju kvalitet i željni su dokazivanja. Vlada sjajna atmosfera i to je jedan od ključeva uspjeha Tanga u ovoj godini, u kojoj smo osvojili sve trofeje, koje smo mogli osvojiti u BIH. Prvim mjestom u BIH smo izborili nastup u Ligi prvaka u futsalu naredne sezone, što nas čeka u augustu.

Nekoliko riječi o bratu Draženu...

Dražen i ja igramo zajedno u Tangu. On je počeo igrati nogomet sa pet godina u ŠF Bubamara. Kasnije je prešao u Željezničar, bio je u generaciji sa Edinom Džekom, Semirom Štilićem, Nerminom Jamakom i drugim poznatim sadašnjim i bivšim igračima Željezničara. Nakon juniora je priključen prvom timu, ali nije dobio pravu priliku i odmah je prešao na futsal, jer je vrstan tehničar i odlično se snašao na malom terenu. Od devetnaeste godine je reprezentativac BiH. Zajedno smo prošli mnogo toga, dijelili i uspjehe i manje sretne dane. Skupa smo igrali u Partizanu, Potpićnu, Marbu i sad smo u Tangu.

Koje su razlike između nogometaša koji igraju veliki i mali nogomet?

Razlika nogometaša i malonogometaša je velika, iako se na prvi pogled to ne čini tako. To su ustvari dva različita sporta i malo je nogometaša koji se dobro snalaze u futsalu. Malonogometaši moraju imati odličnu tehniku, imaju više obaveza u igri, moraju znati specifična kretanja, biti odlično fizički pripremljeni, a i tehnika golmana je potpuno drugačija. Po intenzitetu kretanja futsal je najsličniji hokeju na ledu, što će možda većinu začuditi.

Kako popularisati futsal u BiH?

U našoj zemlji futsal još uvijek nije toliko popularan, ali mislim da svake godine ide pomalo naprijed. Još uvijek je to kod nas čisto amaterski sport. Sa većim ulaganjima bi bilo ozbiljnije, a najvećim nedostatkom smatram manjak stručnih kadrova, koji bi radili sa djecom, a i klubovima. Ipak, ja sam optimista i nadam se da će i u tom pogledu futsal napredovati.

Šta za tebe znači nositi dres reprezentacije i može li naš malonogometni tim na jedno veliko takmičenje?

Ja nastupam za reprezentaciju od 2007. godine. San svakog sportiste je nositi dres svoje zemlje i jako sam sretan što sam uspio to postići i s ponosom nosim dres sa državnim grbom. Nedavno smo izborili baraž za Evropsko prvenstvo 2014. godine. Te utakmice ćemo igrati u septembru, a protivnika ćemo saznati u julu. Dat ćemo sve od sebe da po prvi put izborimo nastup futsal reprezentacije na jednom velikom takmičenju.

Pratiš li BHT Premijer ligu? Očekuješ li nešto bolje nastupe naših klubova u Evropi?

Ne pratim nešto posebno, ali smatram da ima dosta problema i nadam se da će doći bolji dani za klubove i igrače u našoj ligi. Želim da naši klubovi ostvare što bolje rezultate u evropskim takmičenjima.

Mogu li Zmajevi do plasmana na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine?

Reprezentacija je u uzlaznoj putanji, posljednji rezultati su odlični, naši igrači igraju širom Evrope, u svojim klubovima su važne karike i nosioci igre. To se odrazilo i na reprezentaciju, postali smo respektabilan tim i svim srcem se nadam i želim da nastavimo s pobjedama i izborimo odlazak na SP u Brazil. To bi bilo zasluženo i donijelo bi mnogo sreće i zadovoljstva cijeloj naciji.

Proglašen si za najboljeg igrača malog nogometa u BiH. Koliko ti znači to priznanje i kakav je osjećaj dobiti ga?

Priznanje mi zaista mnogo znači jer nije mala stvar biti proglašen za najboljeg igrača u državi. Zaista sam presretan zbog toga, ali se moram zahvaliti saigračima i trenerima iz kluba i reprezentacije, jer bez njih i našeg zajedničkog uspjeha ne bih ni ja dobio ovu nagradu. Posebna zahvala ide mom bratu Draženu, nadam se da ćemo još dugo igrati zajedno.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: