Sjajni novi stadioni samo su maska za bijedu i rasne podjele
"Cijela jedna generacija crnih ljudi i dalje se osjeća nižom klasom u odnosu na bijelce. Sumnjam da će se situacija u narednim decenijama promijeniti", rekao je Nelson.
On se prvobitno opirao ideji da posjeti tu zemlju zbog sramnog apartheida koji je trajao od 1948. do 1994. godine. Stanovništvo je u tom periodu bilo podijeljeno na bijelce, crnce, Indijce i mulate, s tim da su jedino bijelci imali puna politička prava.
Nelson kaže da je odrastao za vrijeme apartheida, što ga je činilo ljutim, kao i većinu mnogih ljudi. Tu zemlju nije posjećivao od zvaničnog ukidanja apartheida.
Rasna podjela je, kako tvrdi, najviše izražena u sportu.
"Fudbal je sport za crnce, dok bijelci igraju ragbi. Na prijateljskoj utakmici između JAR-a i Tajlanda na tribinama gotovo da nije bilo bijelaca", zapazio je DJ.
Iako je fudbal popularan među crnim stanovništvom, ironično je da će oni imati najmanje koristi od Svjetskog prvenstva 2010.
"Vrlo je važno da crni ljudi mogu zaraditi nešto novca od prvenstva, ali to neće biti u prilici. Ulični prodavači ovdje u toku regularnih utakmica ispred stadiona prodaju neke stvari kako bi zaradili za život. Sada to neće moći jer je FIFA insitirala da se samo zvanični prodavači mogu baviti trgovinom", kaže Nelson.
Ceste izgledaju bolje, stadioni su simpatični, baš kao u modernim evropskim gradovima, ali šta će to pomoći ljudima bez posla koji žive u malenim kolibama, pita se Nelson.
"Oko 20 miliona živi ispod granice siromaštva. Njihovi životi se neće promijeniti nakon Svjetskog prvenstva", poručuje on, predočavajući sliku života južnoafričkih siromaha.
