"Sarajevski nogomet treba revoluciju"

U narednom kolu očekuje vas veliko iskušenje. Kako se suprotstaviti favorizovanom Zrinjskom, šta donosi sudar pod Bijelim brijegom?

Mi sa Mostarcima imamo izuzetne odnose. Oni uvijek žele realizirati ideju napadačkog nogometa. Imaju sjajan tim, motivaciju na visokom nivou. Ali, niko nije nepobjediv. Napad im je ubitačan, teško ih je držati izvan kaznenog prostora. Ako dođu do šesnaesterca postaće dramatično. Mislim da ih možemo odmaknuti od gola, onako kako smo i Zeničane. Ja sam uvijek, ali baš uvijek, optimista.

Cilj na kraju sezone je plasman u Kup UEFA. Biće teško, ali to je naša obaveza prema navijačima. Šansa postoji, apsolutno!

Sarajevski nogomet iz godine u godinu bilježi strmoglav pad. Šta je uzrok i da li postoji rješenje?

Svakako. Mislim da je trenutno stanje ispod svakog nivoa renomiranih klubova. Rješenje je u privatizaciji. Mora se uvesti red da se tačno zna ko šta radi i da preuzme odgovornost za svoj rad. Osim kantonalnog Ministarstva za sport i kulturu nemamo značajniju pomoć ostalih struktura. Za razliku od nas Zrinjski i Široki su dosta odmakli u organizacijskom i finansijskom smislu. Ne trebaju čuditi njihovi rezultati. Nogomet u glavnom gradu BiH treba revoluciju. Kada bi rekao bilo šta drugo bilo bi neiskreno.

Dugo vremena bili ste nogometaš. Danas ste trener, koja je uloga zahtjevnija?

Posao koji sada obavljam je mnogo teži. Od 24 sata, jedva da mogu nekoliko sati odspavati. Nekada zna biti jako stresno i ovaj poziv ne trpi improvizaciju. Naravno, ako želiš da radiš profesionalno. Ipak, ovo je bio logičan slijed, jer ja volim nogomet i Sarajevo. Količina emocija ista je i na klupi i na travnjaku. U svojoj karijeri nastupali ste za mnogo klubova. Gdje Vam je bilo najljepše?

Nastupao sam u Austriji, Hrvatskoj, Meksiku i Japanu. Najviše prijatelja stekao sam u Hravatskoj igrajući za Hajduk, Zadar i Osijek. Meksiko je posebna priča, jedna prelijepa zemlja. Dosta slična našoj. Tu sam boravio sedam mjeseci igrajući za Tigres, klub koji ima najviše navijača. Svaku utakmicu bilo ih je 50 do 60 hiljada. Zaista nevjerovatno. U toj sezoni u ligi je nastupao i nekadašnji igrač Reala iz Madrida, Butragenio. Imao sam veliku želju da ga upoznam, ali nažalost to se nije desilo. Za svaki klub nastupao sam iz ljubavi prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Novac mi nije bio na prvom mjestu.

U Japanu ste igrali izvrsno?

Možda i najbolje u karijeri. Dobro se sjećam da sam stigao kao pojačanje koje je trebalo da pomogne klubu plasman u elitni razred. Poentirao sam tri puta u prvoj utakmici, dok sam u odlučujućem sudaru za plasman u prvu ligu dva puta zatresao mrežu. Nakon toga imao sam nekoliko ponuda drugih japanskih klubova, ali nisam želio da idem. Rekao sam da ako ostanem jedini tim za koji bih nastupao je Serezo Osaka, ne znajući da ću tim potezom postati idol navijača.

Tada su odlučili da formiraju Fun club Almir Turković?

Tako je. Ja sam se iznenadio kada sam jedan dan dobio poziv da razgovaram sa navijačima. Mislili su da dolazim iz Osijeka i predložili su mi da doniraju lopte, trenerke i kopačke za mlade nogometaše. Znali su da stižem iz zemlje koja je bila u ratu. Objasnio sam im da sam iz Sarajeva, ali da neću imati ništa protiv da sportsku opremu doniraju u Gradski vrt. Dan poslije rekli su mi da su odlučili da navedene donacije dostave u BiH. Od tada svake godine dolaze u glavni grad naše zemlje.

Daleki istok zaslužuje rečenicu viška. Ima li stvari koje neće ostati upamćene po lijepom?

U Japanu je loše podneblje za let aviona. Naime, stalno su vjetrovi i kiša. Doživio sam mnogo neugodnosti, a bilo je situacija kada su putnici paničili i vrištali. Od tada ne idem u avion, jer imam fobiju od zatvorenog prostora. Zbog toga poslije nisam putovao sa ekspedicijom Hajduka u Tursku, a kada je Sarajevo igralo u Genku pretkolo Lige prvaka ja sam u Belgiju otputovao autom. Put je trajao dvadeset sati.

Da li pratite nastupe reprezentacije i da li ova generacija može napraviti ono što svi već dugo priželjkujemo?

Momci koji trenutno nose dres odabrane bh. vrste sposobni su napraviti ono što očekuje cijela nacija. Sa klupe ih vodi čovjek koji odlično zna svoj posao. Priča je uvijek ista, a uspjeh stoji negdje na kraju puta.Vidjećemo da li će uspjeti.

Za kraj nam recite u kojem prvacu evoluira današnji nogomet?

Nažalost, sve više je biznis i sve se vrti oko novca.