Prokleta je Amerika i 300.000 "meksičkih" dolara!

Pape poslije otkaza Edina Džeke, Senijada Ibričića, Elvira Rahimića, Asmira Begovića, Safeta Nadarevića i Borisa Pandže dodatni poziv uputio je samo golmanu Ibrahimu Šehiću. Posljednje spomenuti u posljednji čas stigao je u Ameriku, a onda cijelu utakmicu odgledao sa klupe za rezerve.

Nelogično, što jedino Šehiću nije dao ni minut. Nelogično, i što naknadno nije pozvao pojedine igrače, kako bi ih oprobao u prijateljskom duelu sa Meksikancima.
Uz sve, "zaratio" je sa Ibričićem i Begovićem, prijeteći im sankcijama za nedolazak u SAD. Potez ravan "trenerskom samoubistvu", uzme li se u obzir da nemamo prevelik fond kvalitetnih igrača, u što smo se mogli uvjeriti i gledajući utakmicu iz Atlante.

Svlačionica bez jasnih pravila ponašanja

Što se tiče taktike protiv Meksika, selektoru se za razliku od pojedinih prethodnih mečeva, nema puno toga zamjeriti. Igru je postavio dobro. Nije on kriv što Zvjezdan Misimović ne igra četiri mjeseca, Miralem Pjanić ima malu minutažu u Lyonu, te su kreatori naše igre totalno van forme. Istina, protiv Meksika nismo imali ni sreće. Golove smo primili iz vlastitih grešaka.

U svakom slučaju, pred "sudar sa Rumunima" Sušić ima puno ruke posla. Da li kazniti Ibričića i Begovića ili spustiti tenzije, popričati pojedinačno sa svim igračima, ukazati im na krajnju ozbiljnost situacije?

Mnogi bi se u "selektorovoj koži" opredijelili za zadnji kompromis prije radikalnih metoda. Ne zato što nekoga simpatiziraju ili ne, već jednostavno što bi im to bio trenutno jedini izlaz. I ubuduće. Nikoga, ama baš nikoga ne bi trebalo amnestirati dolaska na utakmicu reprezentacije BiH. Zvao se on i Edin Džeko! Pa, ko voli, nek' izvoli?!

Kada su pravila ponašanja u svlačionici jasna, onda svi znaju šta im je činiti. Očito, u svlačionici svetinje, državne reprezentacije BiH, nedostaje jasnih pravila.

Da je kilavoj babi...

Možda se pojedini pitaju, zašto 300.000 dolara ranije nazvah mrvicama? Primjer, jedan, jedini.

Vrijedni Meksikanci bili su zvanični organizatori utakmice koju je na "Georgia Domeu" pratilo 55.000 gledalaca. Karta su u prosjeku koštale 60 dolara. Samo od prodaje ulaznica, ne računajući TV prava i sponzore, pametni i sposobni u FS Meksika zaradili su 3.300.000 američkih dolara. Dakle, samo od naših navijača, kojih je bilo oko 30.000 na stadionu, "uzeli" su cca. 1.800.000 dolara.

Ako je već reprezentacija gostovala na drugom kontinentu, zar niko u N/FS BiH nije mogao skontati "meksički fol"?

Recimo, da su stvari bile obrnute. Da se igralo u Atlanti, a da je organizator meča bio naš Savez. Zaradili bi najmanje cca. 3.000.000 američkih dolara, što bi bilo dovoljno za rješenje brojnih dugova u našoj kući fudbala. Sad' je kasno. Da je kilavoj babi...

Na koncu, čelnici N/FS BiH, konačno, trebaju početi raditi! Naravno, ukoliko ne žele samo čekati milostinju iz FIFA i UEFA. Prostora za profit je na pregršt, ako ništa organizirajući "domaće" kontrolne utakmice u zemljama i gradovima gdje imamo stotine hiljade iseljenika.

Do tada. Prokleta je Amerika i 300.000 "meksičkih" dolara!