ANALIZA / Potrebne korekcije, ali ne i revolucionarne promjene
Svaka krajnost suda na osnovi 90 minuta igre bijeg je od stvarnosti i temelj moguće pogreške, stoga dvoboj u St. Gallenu treba analizirati kroz prizmu činjenica.
Naš državni tim odigrao je kompaktno.U pojednicim trenucima meča, nakon izjednačenja, mogli smo imati i vodstvo da su bolje reagirali izabranici Safeta Sušića. To se posebno odnosi na prilike Misimovića i Pjanića (koji je inače bio iodlličan) pred kraj prvog poluvremena.
Zabrinjavajuće, mnogi nisu standardni u matičnim klubovima
Zmajevi su možda najbolje igrali u posljednjih deset minuta prvog dijela. Trka u sredini terena i pogreške posljednjeg bedema suparnika omogućile su Zmajevima nekoliko izglednih prilika. To je maksimalno ohrabrilo naše, ali nismo stekli prednost. Utakmica u Švicarskoj potvrdila je da igrači koji ne igraju standarno u svojim ekipama (Medunjanin, Misimović, Begović) plaćaju danak nedostatka jakih utakmica. Rahimić i Džeko, također, nisu standardni, ali su bili na zavidnom nivou.
Uz njih odlični su bili Ibišević, Pjanić i Spahić (mada je ponovo imao nekoliko kikseva, ali je spasio i čist pogodak). Iskustvo uz kvalitet, očito igra veliku ulogu na velikim utakmicama. Ostali su bili impresionirani ukupnim doživljajem, pa se to odrazilo na njihov učinak.
Pored toga, nenadoknadiv je hendikep bio neigranje sjajnih bočnih igrača - Lulića i Mujdže.Oni su zbog povrede preskočili ovaj meč. Dva bočna igrača koji odlično djeluju u defanzivi, a brzo se priključuju u napad i donose prevagu. Sa njima i bez njih reprezentacija nije ista.
Gore navedene činjenice sugeriraju da BiH i pored dobrog izdanja (iako smo poraženi) za daljnje ambicije treba poboljšati igru. Argument koji posebno zabrinjava jeste da smo zaboravili kada smo posljendji put pobijedili neku jaču reprezentaciju. Mislimo na one iz vrha FIFA-ine ranking liste. Statistika pokazuje da smo nacionalni tim koja je trenutno ispred nas na listi posljednji put pobijedili 02. aprila 2003. godine na Parken Stadionu. Protiv Danske smo slavili 2:0.
Ko je treća alternativa u napadu?
No, vratimo se akutelnoj situaciji. Bolji poznavaoci prilika reći će kako Sušić i dalje vjeruje u svoj prvobitni izbor te će pribjeći, eventualno, samo korekciji ekipe za naredni okršaj sa Meksikom koji je planiran za maj ove godine.
U sudaru sa Brazilom krenuo je sa dva napadača i to se pokazalo kao pogodak. Ostanak napadača Stuttgarta u udarnoj postavi za naredne akcije čini se sigurnim. Selektor će zaigrati na kartu Ibiševićeve motivacije da pokaže svoju vrijednost.
Struktura napadačkog dijela nije jedini razlog toj logičnosti, tome pridonosi i karakteristika veznih igrača.Ipak, ostaje misterija ko je treće alternativa. Da li će to ponovo biti Zlatan Muslimović ili će Pape pozvati neko novo ime.
Selektor je već davno naglasio da će teret kvalifikacija za SP podnijeti skoro pa identična ekipa kao i one za kontinentalnu smotru. Zato oni koji priželjkuju veće promjene (dva ili tri igrača) do daljenjeg neće doći na svoje.
Međutim, treba biti realan, niti jedan trener, pogotovo nakon dobrih rezultata, neće se odlučiti za reviolucionarne promjene u ekipi. To će učiniti u slučaju kartona ili povreda.
Šef državnog tima ima još mnogo vremena do kvalifikacija (počinju u septembru) da maksimalno doradi finalizaciju i podigne samopouzdanje svih reprezentativaca, očekujući da će njihova realna kvaliteta eksplodirati baš u pravo vrijeme.
