Oštar start
0

KOLUMNA / Poslije bruke, korak naprijed ili?

Piše: Bakir Tiro
Svaki put kada svjetski zavod za statistiku objavi listu najboljih klubova ili liga na prvih nekoliko strana nema niti jednog imena našeg tima niti takmičenja koje se, vrlo smjelo, zove Premijer liga BiH.

Kako je onda moguće da Sarajevo i Željezničar ipak naprave podvig ili se barem ne obrukaju u Evropi, kad nisu ni u top 300? Zar je moguće da se Premijer liga BiH nalazi na jednom od posljednjih mjesta, ako se zna da su prošle sezone gosti ipak imali mnogo razloga za slavlje, da suđenje nije bilo (toliko) nekorektno, da je publika bila uglavnom fer, da stadioni nisu ništa neuslovniji od većine u regionu...

No, fašistička zastava na Pecari i uvredljivi transparenti u Banjoj Luci ipak su nešto što se ne smije zaboraviti i što mora svima biti opomena za buduće dane.

Novogradski bastion

Nova sezona Premijer lige BiH čini se neće donijeti bitnije promjene u odnosu snaga. Osnovni razlog je manjak novca i sveprisutna recesija, zbog koje bi većina klubova željela da takmičenje uopšte ne počne. Zbog toga će se za titulu prvaka boriti oni koji su već godinama u vrhu, poput Borca, Željezničara, Sarajeva, Širokog Brijega...

Povratak je najavio Zrinjski, no najveće ambicije ima Olimpic čiji "gazda" Nijaz Gracić ne žali sredstva kako bi se umiješao u borbu za prvi trofej. Popularni "Berlusconi s Otoke" silno želi osvetiti se pojedincima iz Sarajeva, ali i svima koji su ga svojevremeno proglašavali fudbalskim analfabetom.

Dolazak reprezentativca Admira Vladavića i još nekolicine zvučnih pojačanja ide u prilog ovoj tvrdnji. Mana "Vukova" je nedostatak iskustva, no kvalitet bi, iako ne uvijek, trebao biti veliki plus u konačnici. Olimpic igra na jaku kartu vlastitog stadiona jer se onaj oronuli na Otoci uveliko dotjeruje i opet će bit prepoznatljivi bastion ekipe iz Novog Grada.

Gracića, doduše, ne odlikuje ni strpljenje. Slično kao Mamić, ali nikako tako brutalno, bahato i primitivno, prvi čovjek "Vukova" voli da se za sve pita i da o svemu odlučuje, a struka najbolje zna kako je to kada neki gazda pokuca na vrata.

Zlatna generacija i klubovi pred gašenjem

Borac je ostvario cilj. Osvojio je naslov prvaka i sigurno je da će pokušati ostati na vrhu, no daleko od toga da će se onako grčevito boriti za svaki bod. Odlazak Vlade Jagodića, sjajnog stratega i tvorca zlatne generacije, najveći je hendikep Banjalučana koji mogu dovesti i znatno zvučnija imena od Zvjezdana Cvetkovića, ali će efekat biti nedovoljan.

Željezničar bi prema svojim izdanjima protiv Sheriffa trebao biti "gore", Sarajevo iz susreta sa Orebrom također. Debakli od Maccabija i Sparte priča su za sebe. Dio su ozbiljnije evropske fudbalske klupske hronologije kojoj naši timovi definitivno još nisu dorasli.

Velež, Čelik i Sloboda zauzimaju posebno poglavlje priče. Od nekadašnjih stabilnih bivših jugoslovenskih prvoligaša ostala su samo imena i jedan stadion. Teška finansijska situacija uzrokovana lošim menadžmentom, odnosno neadekvatnim rukovodstvom, uz neuređenu hijerarhiju kao zaostavšinu iz prošlog sistema, a uz kombinaciju sa današnjim haosom u državi BiH, pomenute ekipe dovela je do ruba propasti. Agoniji se ne nazire kraj, a sudeći prema opštem stanju veća je vjerovatnoća za ključ u bravu nego ozdravljenje, koliko god to zvučalo sumorno i zastrašujuće.

Nova sezona. Kalendar nema milosti i subota (6. augusta) će biti opet dan kada će se u BiH najviše pričati o fudbalu.

Nadamo se boljem, živimo za to. Uzaludno?!