Oštar start
0

KOLUMNA / Opstati u borbi protiv Bjelorusa i hohštaplera!

Piše: Bakir Tiro
Nisam sporan. Bit ću kandidat za člana Izvršnog odbora Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH ispred NS Zeničko-dobojskog kantona, pričao je Sulejman Čolaković bez imalo stida ovih dana u medijima.

Bivši predsjednik državnog saveza, koji je sa svojim saradnicima N/FS BiH odveo u suspenziju FIFA-e i UEFA-e, a pod njegovim predsjedavanjem "naša kuća fudbala" bila pred bankrotom, tvrdi, "nije sporan"!? To mogu samo klasični "đon obrazi" poput Čolakovića. E, to nije sporno!

Petnaest godina (puta) nije sporno

Nije sporno ni da Čolaković više nikada nogom ne treba kročiti u N/FS BiH. Nije sporno da ne treba biti kandidat za bilo koju od funkcija na predstojećim fudbalskim izborima u ovoj državi.

Nije sporno da je proteklih godina, do zaslužene suspenzije, Čolaković bio upleten u razne spletke i mučke u bh. fudbalu. Nije sporno da nikada nije imao odgovor na pitanja javnosti o brojnim aferama u N/FS BiH. Nije sporno da je kao predsjednik govorio kako nije odgovoran. Nije sporno da i kada je nepovezano govorio u sredstvima javnog informisanja, sve probleme je nevješto svaljivao na saradnike. Naravno, one koji nisu bili njegova opcija u tada raspadajućem N/FS BiH.

Nije sporno da gotovo ništa nije radio u Savezu. Nije sporno da i ono što je radio, činio je iz ličnog i interesa "braće po mešetarenju". Nije sporno da se spominjao čak i u namještanju utakmica Premijer lige BiH. Nije sporno da je javna tajna bila da je na listama imao svoje sudije koje je "gurao" i štitio, a oni radili u njegovom interesu.

Nije sporno da je bio omražen kod navijača. Nije sporno da ga nisu voljeli ni reprezentativci Bosne i Hercegovine. Nije sporno da su ga kritikovali i bivši selektori. Nije sporno da mnogi uposlenici Saveza danas proklinju Čolakovića, jer mnogima nisu redovno plaćani doprinosi za rad.

Nije sporno da ga u FIFA i UEFA niko nije cijenio. Nije sporno da dok je obavljao funkciju predsjednika N/FS BiH nije znao niti jedan strani jezik...

Iako ima još mnogo toga, neka famozno "nije sporno" ostane na brojci od 15. Simbolično, za proteklih 15 teških godina koliko je Čolaković, živeći kao bubreg u loju, preležao na funkcijama u foteljama Saveza.

Nedosljedne FIFA i UEFA

Mnogi će se zapitati odakle Čolakoviću pravo da se ponovo kandiduje za člana IO, pa tako i mogućeg prvog predsjednika N/FS BiH u četverogodišnjem mandatu? Odgovor, kratak i jasan. Omogućili mu FIFA i UEFA! U Nionu i Cirihu odlučili su odustati od ranije najavljivane tzv. lične suspenzije fudbalskih radnika u BiH, koji su bili na funkcijama u državnom i entitetskim savezima u periodu neposluha. Onih, što nas dovedoše do sramotne izolacija sa karte svijeta.

Bez dileme, ono čega smo se pribojavali na koncu se i desilo. Svjetska i Evropska fudbalske federacije u ovoj zemlji počele su se ponašati kao OHR u politici. Popuštaju svim kabadahijama. Daju im novu priliku, dok izgladnjeli narod grca u neimaštini. U našem fudbalskom slučaju kokuzi su navijači, igrači, pa i klubovi u cjelini.

Ključ u rukama velikih

Ipak, Čolaković, Iljo Dominković, Mile Kovačević, Josip Bevanda i ostala družina mogu biti spriječena da se vrate u N/FS BiH. Mnoge konce u svojim rukama drže čelnici klubova. Ako premijerligaši u raji odmilja zvane "grobare bh. fudbala" ne kandiduju za izbore na lokalnom nivou, zaključat će im i vrata N/FS BiH.

Teško je za očekivati da NK Široki Brijeg neće glasati za Bevandu, ujedno i "glavnog tajnika" njihovog kluba ili da Dominković i Kovačević neće izboriti kandidature u svojim selima. Međutim, oni će biti minorni u IO N/FS BiH uđu li stručni ljudi iz najurbanijih sredina (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Zenica, Mostar) u "fudbalsku vladu" BiH. Dokaz da stvari u bh. fudbalu mogu funkcionisati na najbolji način, bez nacionalnih, klupskih, regionalnih, ličnih interesa i uplitanja politike jeste rad Komiteta za normalizaciju N/FS BiH.

Kako god, u novonastaloj situaciji na potezu su veliki klubovi iz najvećih gradova. Konkretno, Čelik je vječno nezadovoljan radom N/FS BiH, suđenjem u ligi. Vrijeme je za promjene. No, sa Bilinog polja i dalje šute. Sarajevo i Željezničar moraju zajednički pobijediti u FS Kantona Sarajevo, te ispred prijestolnice za predsjednika i člana IO kandidovati stručnjaka svjetskog formata, poput Ivice Osima ili njemu sličnoga. Tuzla (Sloboda) i Mostar (Velež i Zrinjski), takođe, trebaju dići glas u demokratskim fudbalskim promjenama. Jedini premijerligaš koji se do sada javno bori za bolje sutra je Borac. U Banjoj Luci su se digli na svojevrstan puč protiv tamošnjih diktatora u FS RS i svog područnog saveza.

Dakle, do kraja godine (rok FIFA-e i UEFA-e za održavanje izbora u N/FS BiH) predstoje najveće utakmice za naš fudbal. Igrat ćemo protiv Bjelorusa za plasman za Euro 2012, ali i protiv đon obraza, nacionalista i hohštaplera za opstanak loptanja na ovih prostorima.