{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


ISTRAŽIVANJE
/
Nogometaši se tuširali iz lavora, ali je bilo ljepše nego danas

S
17.10.2010. u 20:32
0
33
Nogometaši se tuširali iz lavora, ali je bilo ljepše nego danas
0
Kako smo i najavili nastavljamo serijal predstavljanja starih sarajevskih stadiona. Nakon "Šestog aprila“ čitatelji portala Sarajevo-x.com upoznat će se sa stadionom "Skenderija“, koji je bio lociran na mjestu gdje je danas KSC Skenderija.
Stadion
Stadion "Skenderija" 1960. (Album Predrag Ljubunčić - vilsonovo.net)

Bolji poznavaoci prilika ističu da je to bilo staro armijsko igralište, namijenjeno vojnim licima. Osnovna svrha bila je održavanje fizičke spreme. Ulaz je bio na mjestu gdje su danas stepeništa od platoa.

Prije Drugog svjetskog rata na pomenutom igralištu su igrali RFK Hajduk, Sloga, Đerzelez... Međutim, nakon uklanjanja stadiona "Šesti april“ na Skenderiju su preselili Željezničar, Sloboda, Udarnik, Sarajevo, Bosna, Romanija (poslije Partizan), Pofalićki i mnogi drugi.

Zanimljivo, upravo su svoju nogometnu karijeru mnogi igrači Sarajeva i Željezničara počeli pisati na ovom terenu. Tu prije svih mislimo na Biogradlića, Ferhatovića, Mušovića, Ilijasa Pašića, Prodanovića...

Kada su se sastajali Bosna i Partizan bio je praznik

Jedan od nogometaša koji je proveo pet godina na ovom igralištu je Ivica Pekić, aktuelni član Uprave FK Željezničar. Kada smo ga nazvali, odmah je izgovorio:

"Skenderija je moj život. Prvo sam na stadionu proveo pet godina nastupajući za sarajevsku Bosnu. To se dešavalo od 1958. do 1963. Igrali smo u Republičkoj ligi. Potom sam šesnaest godina bio uz KK Bosna. Zaista nosim lijepe uspomene sa igrališta iz tog dijela grada. Pamtim da su se utakmice igrale u 10 sati ujutro i mi smo to zvali - Matine. Ono što mi se posebno urezalo u sjećanje jesu dvoboji Bosne i sarajevskog Partizana. Znalo se skupiti 4 ili 5 hiljada gledalaca. Bio je to praznik nogometa“.

Pekić ističe da su odigrali i jedan meč u okviru Kupa Maršala Tita, upravo na Skenderiji:

"Uspjeli smo se plasirati među šesnaest najboljih u okviru najmasovnijeg takmičenja nekadašnje lige. Gostovao nam je OFK Beograd koje je predvodio legendarni Josip Skoblar. Sjećam se da je bilo mnogo gledalaca. Ono što mi je posebno ostalo upečatljivo jeste šljaka. Kada padneš, budeš ranjen. I danas me bole kukovi od tih udaraca. No, i pored svega bila su to zlatna vremena“.

FK Partizan - Sarajevo Skenderija 60-tih (vilsonovo.net)
FK Partizan - Sarajevo Skenderija 60-tih (vilsonovo.net)

Prisjetio se i nekih finesa:

"Treba istaći da je tu, pored nogometnog, bilo i tenisko, odbojkaško, košarkaško i rukometno igralište. Osim mušakaraca takmičile su se i žene. Direktor cijelog kompleksa imao je nadimak - Mumin. Imena se zaista ne mogu prisjetiti. Apostrofirao bih da je večina igrača iz Bosne odlazila u Želju, a iz Partizana u Sarajevo. Mislim da je kvalitet bio na nivou današnje Federalne lige. Svlačionice na stadionu Skenderija su posebna priča. Naime, svaki igrač se nakon utakmice onako prašnjav tuširao iz lavora. Tada nije bilo česmi. Gledaoci su posmatrali okršaje kroz ogradu, a najviše ih je bilo na onoj strani ispod Trebevića, gdje nije bilo tribina. Nikada nije bilo incidenata. Iako smo se i patili, bilo je puno slađe i ljepše nego danas“.

RK Milicionar ostao upisan kao višestruki prvak Jugoslavije

Visočki "Berlusconi“, kako mnogi nazivaju Pekića, je kao sportski radnik došao do deset titula (najvrijednija sa KK Bosna koja se popela na krov Evrope), što u košarci što u nogometu, za kraj nam je rekao nekoliko rečenica o sarajevskoj Bosni.

"Mi smo imali dvije prostorije. Znalo se desiti da dođemo oko 1 ili 2 sata iza ponoći i kartamo do jutra. Našu generaciju su činili: Čolo, Turulja, Novalija, Pištalo, Kočan, Hrkaš, Oprašić, Halepa, Kešelj, Kućan i moja malenkost. U identičnom sastavu igrali smo pet godina. Predsjednik koji je i danas aktuelan na istoj poziciji je Mića Pejanović“.

Sportski novinar, Nikola Bilić, sa nostalgijom se prisjeća rukometnih dvoboja.

"To je bio veliki sportski kompleks. Posebno pamtim teniske terene na kojima su generali ispunjavali svoje slobodno vrijeme. Tenis je i u to vrijeme, uostalom kao i danas, slovio kao elitni sport. Ipak, ono čega se dobro sjećam jesu rukometne utakmice na otvorenom. Sve do 1950. u Jugoslaviji se igrao veliki rukomet. Tada je postojao RK Milicionar iz Sarajeva koji je osvojio nekoliko naslova prvaka bivše države“.

Nekadašnji nogometaš Sarajeva, Ibro Biogradlić, rođen je u ovom dijelu grada. Obećao nam je pomoći oko priče za sve sarajevske stadione (ovom prilikom mu se i zahvaljujemo). Ispričao nam je nekoliko zanimljivih detalja za pomenuto igralište.

Nogometno igralište na Skenderiji 1965. (Album Zlatko Badovinac dovla.net)
Nogometno igralište na Skenderiji 1965. (Album Zlatko Badovinac dovla.net)

"Moj otac i njegova porodica su rođeni na Skenderiji. Od kada znam za sebe, znam i za taj stadion. Mislim da je izgrađen između 1925. i 1930 godine. Dobro se sjećam da je jedno vrijeme bila i biciklistička staza. Mogao se iznajmiti i bicikl kod čovjeka kojeg su zvali Vojvoda. Krajem 60-tih godina stadion je uklonjen. Na mjestu gdje je bila naša kuća trebao je biti bazen, ali se nikada nije izgradio. Napravljen je KSC Skenderija“.

Kada je gostovala "velika četvorka“ okupljalo se 5 do 10 hiljada ljudi

Biogradlić se sjeća i premijernog nastupa.

"Za Sarajevo sam prvu utakmicu na ovom igralištu odigrao protiv Crvene zvezde. Pobijedili smo 1-0. U tom okršaju bio sam desni bek. Bordo tim je na Skenderiji igrao dvije ili tri sezone, prije izgradnje Koševa. Kada bi na megdan stizali klubovi 'velike četvorke' znalo se okupiti između 5 i 10 hiljada gledalaca.Sve je zavisilo od suparnika. To je veliki broj ako uzmemo u obzir koliko je u to vrijeme glavni bh. grad imao stanovnika. Bila je samo jedna stara drvena tribina koja je bila okrenuta prema Podtekiji. Kada gledate iz današnje perspektive - to je dole prema Kovačićima“.

Nekadašnji igrač tima sa Koševa na trenutak je zastao, pa nastavio.

"Ipak, najviše ljudi se okupljalo na strani ispod Trebevića. Nije postojala tribina, to je bilo brdo na kojem se moglo stajati. Nismo imali niti približne uslove kao današnji igrači. Tuševi nisu postojali, pa smo se prali ili iz lavora ili smo išli na potok“, završio je Biogradlić.

Nažalost, na ovome stadionu bordo i plavi tim nisu odigrali niti jedan prvenstveni meč. Ipak, sudarali su se u okviru brojnih prijateljskih utakmica i turnira. Mnogi su nam rekli da je baš u to vrijeme bilo puno takvih događaja.

Stadion "Skenderija“ doživio je identičnu sudbinu kao i stadion "Šesti april“. Kao što je već pomenuto u tekstu morao se ukloniti zbog izgradnje Kulturno sportskog centra.

No, ostaju lijepe uspomene...

U narednom periodu predstavićemo stadione Koševo i Grbavicu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: