"Nikad nisam ni pomislio da napustim Barcelonu"

Želja za pobjeđivanjem nije umanjena činjenicom da sam osvojio neke stvari ranije. Nastojim nastaviti pobjeđivati i na individualnom i na timskom planu. Također želim osvajati naslove s Argentinom. Istina, osvojio sam puno toga već, ali želim to učiniti ponovo.

Igrali ste na desnom krilu, kao i u ulogama povučenog i isturenog špica. Na kojoj se poziciji osjećate najsretniji?

Ne znam. Igrat ću gdje me trener stavi. Sve ovisi od utakmice do utakmice, o tome kakva je protivnička kipa. Ponekad mi više paše igrati povučenije, ponekad isturenije. Svake godine rastem u igri, poboljšavam se, ali neovisno o poziciji na kojoj igram. Pep Guardiola uvijek nastoji pronaći pravu poziciju za mene. Rekao mi je da je njegova namjera da uvijek budem uključen u čim više naših akcija, da sudjelujem u igri. Ali također želi i da budem bliže protivničkom golu, a to mi olakšava postizanje golova.

Koliko je Frank Rijkaard bio važan za vaš uspjeh? I kako objašnjavate činjenicu da se mučio na klupi Galatasaraya?

Jako važan. Osjećam se jako sretnim što sam surađivao s njim u Barceloni. Dao mi je priliku, vjerovao je u mene. Kao čovjek i kao trener bio je divan. Meni je želio samo najbolje i vrlo sam mu zahvalan na tome i zbog toga mu puno dugujem. Stvari po njega nisu prošle dobro u Turskoj, ali on je trener koji puno zna o nogometu. U Barceloni mu je također u startu bilo teško. Ipak, s vremenom i napornim radom uspio je sve preokrenuti.

Ali ne možete poreći da su se stvari dolaskom Pepa Guardiole na klupu promijenile nabolje?

Naravno da ne. Stvari se jesu promijenile pod Guardiolom. Stigao je godinu nakon što nismo uspjeli ništa osvojiti, u vrijeme kada je sve bilo malo splasnulo, kada je vladala neka tuga u svlačionici. On je donio motivaciju, sve je ponovo oživio i pokrenuo. Bilo je to jako dobro za nas.

Ipak, na Vašoj karijeri još je jedna sjena, argentinska reprezentacija. Kako objašnjavate razliku između vaše klupske forme i problema s kojima se susrećete u Vašoj reprezentaciji?

Razlika je u tome što smo u Barceloni zajedno cijele sezone i proveo sam već dugi niz godina igrajući uz iste saigrače. U nacionalnom timu je teže, trener mora pokušati nametnuti određeni stil igre i posložiti ekipu u jako malo vremena. Jednostavno nema vremena za rad, ali nadam se da će Batista u tome uspjeti. U klubu imamo vremena raditi stvari koje u reprezentaciji jednostavno ne stignemo.

Jeste li zadovoljni što je Batista izabran za selektora ili biste više voljeli da je Diego Maradona nastavio s radom?

Svi znaju da se Diego želi vratiti, ali nije na igračima da odlučuju žele li Batistu ili Diega. To je pitanje za Argentinski nogometni savez i predsjednika Grondonu. Bio sam sretan s Diegom, sretan sam s Batistom...Nisam ja taj koji treba donijeti odluku. Naravno da bih volio za Argentinu igrati jednako dobro kao za Barcelonu.

Ali Barcelona je ipak posebna?

Barcelona je moj dom i prekrasno je ovdje biti. U Barceloni sam oduvijek imao sve što sam mogao poželjeti. Od omladinskih pogona do danas osjećao osjećao sam podršku kluba i nikad nisam poželio nešto drugo.

Kada ste stigli u Barcelonu bili ste mladi. Imali ste tek 13 godina i to je zacijelo bilo teško. Da li su ikad postojali trenuci kada ste mislili da nećete uspjeti ili da ćete morati napustiti Barcelonu?

Ne, da budem iskren, nisam. Prošao sam kroz mnogo teških trenutaka, a kada je tako logično je da vam nedostaje dom. Ali nikad nisam pomislio o tome da napustim Barcelonu. Znao sam da sam ja taj koji je odlučio ovdje doći i boriti se za svoj san. Također sam imao sreće što sam debitirao vrlo mlad i čim sam počeo igrati u prvom timu, sve se promijenilo.