Nogomet
226

Nema Messija, nema problema, Barca je i takva bila bolja za tri gola

Piše: Omar Tipura
(Foto: EPA)
(Foto: EPA)
Dva mjeseca i sinoćnjih 56 minuta bez Messija bilo je dovoljno da Barca na, zbog opasnosti od terorizma, "blindiranom" Bernabeu stadionu postigne tri gola i odlijepi se na šest bodova u 12. kolu Primere. U meču gdje je sve bilo na strani Barcelone ponovo je Santiago Bernabeu aplaudirao nekom od igrača najljućeg rivala. Ovog puta Iniesti dok je izlazio sa terena.

Policajci i agenti, kako su španski mediji navodili, u tri obruča obgrlili su stadion podižući sigurnost na maksimalni nivo. Dakle, nudili su gledaocima sve ono što odbrana Reala nije mogla ponuditi Keyloru Navasu – zaštitu od napada. Valjda su smatrali da je Barca bez Messija "ranjiva mačka" i da onaj Sergi Roberto u svojoj prvoj utakmici na krilu u ovoj sezoni – do sada je igrao desnog beka i centralnog veznog – ne može zamijeniti genijalca iz Rosarija.

Jedno pitanje, međutim, zaboravili su sami sebi postaviti. Je li Barcelona samo Leo Messi? Kao da je Rafa sa visokim presingom zaboravio da će njegova zadnja linija "kuburiti" sa Neymarom i Suarezom koji su bez Messija u pet ligaških utakmica postigli 14 golova i podijelili šest asistencija. Ipak su to najveći Brazilac i Urugvajac u ovom trenutku. I dva najbolja strijelca Primere. U leđa im je do sinoć gledao Ronaldo, a gleda i od sinoć.

Suludo bi bilo reći da su njih dvojica sinoć presudili Realu. Ponavljamo, Iniesta je izmamio aplauze, Sergi Roberto je asistirao prvi gol i odigrao sjajno, vezni red je ponovo svirao "simfoniju", a da je Munir mogao smiriti strasti, umjesto konačnih 4:0, pukla bi i "petarda". Istina i Bravo je imao nekoliko parada u stilu prezimena koje su mnogo pomogle da Real ostane na nuli.

Ono što smo sinoć vidjeli je još jedan dokaz da je Barca kultura i način života. Da nije tako ne bi na njihovoj klupi sjedio čovjek koji je trenerski zanat pekao u Romi gdje se nije proslavio i Celti iz Viga gdje je pokazao "nešto". Ali to "nešto" pokazivali su mnogi koji danas pilje u tačku i sjećaju se kako je nekad bilo dobro.

Barca, dakle, nije dovela Enriquea, jer je prethodno osvojio svijet, već zbog toga što on zna šta je Barcelona. I trpila ga je kada je prošle godine bio u krizi, kada je prije godinu dana ova ista Barca predvođena njime ponižena na istom stadionu gdje je sinoć slavila. Izuzetak u posljednjih sedam godina na klupi Blaugrane bio je Tata Martino. Ali Tata zna Messija, pa je zato sjedio tamo gdje je sjedio. Dakle, trpila je Barca Enriquea i zauzvrat dobila triple krunu prošle sezone i veliku pobjedu sinoć.

Real, za razliku od Barce, dovodi one trenere koji imaju ordenja iza sebe. Real kupuje zvijezde, a onda i lijekove za smirenje. Za jedan trofej puno živaca ode u vazduh, puno kose na glavi obijeli. Mourinho je u Realu za tri godine "ostario" deset godina. Ako ste tankih živaca bježite od Galacticosa. Tamo glave brže padaju i ostavština se manje cijeni. Međutim, to je njihov stil i prije dvije godine donio im je La decimu.

Sve te odlike Barce i Reala jesu čimbenici koji El Clasico čine najspektakularnijim derbijem svijeta. Najvećim. Taj sudar suprotnosti koje su istovremeno i uspješne. Ta dva načina kako doći do glamura. Barci glamur usput dolazi, kod Reala je glamur polazna tačka.

Prošle sezone svi su otpisivali Enriquea kao što već danas otpisuju Beniteza koji je u ovoj sezoni samo u dvije utakmice – sinoć je bila treća – na raspolaganju imao sve igrače. Još će Benitezu, ako preživi poraz, trebati vremena da sredi Galacticose, a za to vrijeme će ga boljeti kako je Barca bez Messija ismijala jednu od najskupljih momčadi u historiji fudbala.