"Najzaslužniji što sam u A-timu je Muzurović"
Elvir Rahimić već desetak godina uspješno "plovi“ ruskom ligom. Mnogi ga smatraju srcem moskovskog CSKA. Koristan je na više pozicija, može igrati u odbrani, ali i u vezi, no njegova prava pozicija je defanzivni vezni.
Čovjek je od najvećeg povjerenja selektora Blaževića. Svoj nogometni put počeo je u Slavenu iz Živinica odakle seli u visočku Bosnu. Poslije epizode u Sloveniji odlazi u Austriju (klub SK Vorwärts Steyr), gdje je odličnim partijama skrenuo pažnju na sebe. Naredan stanica je bio ruski Anzhi Makhachkal.
Dvije sezone činio je neizostavni dio tima, a od kluba se oprostio osvajanjem Kupa Rusije, što je jedan od najvećih uspjeha u historiji Anzhia. To je bila najbolja preporuka za CSKA. Ugovor je potpisao 2001. godine, a još uvijek je član ovog kolektiva. Vlasnik je trinaest trofeja (među kojima je i pehar Kupa UEFA), najviše o svih aktuelnih bh. reprezentativaca, a drugi je ukupnom reprezentativnom plasmanu (prvi Salihamidžić). Za Sarajevo-x.com govori o početku svoje karijere, nekadašnjoj bh. ligi, trenutnom klubu i naravno reprezentaciji BiH.
Karijeru ste počeli graditi u rodnim Živincama, a potom ste nosili dres i visočke Bosne. Mnogi i sada tvrde kako ste imali odličan tim. Slažete li se sa tom konstatacijom?
Definitivno. Sa mnom su tada igrali Hota, Mekić, Abdurahmanović, Vranić... Na kraju prvenstva bili smo ubjedljivo prvi. Potom se igrao play-off. Mnogi se sjećaju da smo mi činili sarajevsku grupu sa Željezničarom i Zrinjskim. Izgubili smo od tima sa Grbavice sa 3-0. Zaista smo u tom dvoboju bili ispod svih očekivanja i zasluženo smo poraženi. Lijepe uspomene nosim iz Visokog. U to vrijeme klub je odlično funkcionisao na čelu sa Ivicom Pekićem. Funkciju šefa struke obavljao je Ivo Ištuk. To se pamti, to se ne zaboravlja. Nedugo nakon toga odlazim u Sloveniju, a potom u Austriju, no kratko sam se zadržao, nogomet me odveo u Rusiju.
Otkud baš u toj zemlji?
Dobio sam povoljnu ponudu Anzhia. Pristao sam i zadržao sam se otprilike oko dvije i pol godine. Igrali smo sjajno i zadivili mnoge poklonike nogometa u Rusiji. Vrhunac je bio osvajanje kupa ove zemlje. Odmah nakon toga kontaktirali su me iz CSKA. Na finalnim pregovorima brzo smo se dogovorili i od tada sam član ovog moskovskog velikana.
Osvojili ste mnogo trofeja u karijeri?
Ukupno trinaest, od čega tri titule prvaka, pet kupova, četiri superkupa i jedan pehar namjenjen pobjedniku Kupa UEFA.
Dugo ste u glavnom gradu Rusije, znači li to da ste zadovoljni uslovima?
CSKA mi je kao dio porodice. Sve što sam ostvario u karijeri najviše mogu zahvaliti njima. Zaista mi je sjajno, poštuju moj rad i sve što sam učinio za ovaj klub. Pravi potez je bio dolazak u Moskvu.
Rezultati pokazuju da ruski nogomet polako postaje sve uticajniji na Starom kontinentu?
Svakako. Liga je izuzetno kvalitetna, a ruski klubovi prezentiraju sjajne partije i na evropskoj sceni. Mi smo prije nekoliko godina osvojili trofej u takmičenju koje je po rejtingu odmah iza Lige prvaka, a Zenit je to ponovio prošle sezone. Ulaže se mnogo novca što se na kraju i isplati. To najbolje oslikava rezultat.
Ipak, nogomet nije sport broj jedan u ovoj zemlji?
Još uvijek ne. Hokej je najpopularniji. Nevjerovatno je koliko ga ljudi vole. Uprkos tome smatram da će najvažnija sporedna stvar uskoro preuzeti primat, samo je pitanje vremena.
Možete li nam objasniti način takmičenja u ligi u kojoj nastupate i reći nešto malo više o Vašem klubu?
Kod nas sezona starta u martu, a završava se u decembru. Ja sam se navikao na takav sistem. Inače moj klub je ugledan kolektiv, po rejtingu drugi u državi, prvi je Spartak. Naravno to se ogleda po broju navijača i po broju osvojenih trofeja. Rusi mnogo cijene kada jedan njihov tim napravi neki značajniji rezultat. Mi smo u nekoliko navrata uspjeli u tome, tako da sam imao priliku razgovarati sa dosta političara na organizovanim prijemima. Između ostalog upoznao sam Putina.
Statistički gledano u historiji kluba sam drugi na vječnoj listi po broju nastupa u prvenstvenim utakmicama. Došao sam do brojke 300, dok Semak ima 324. Međutim, on je promjenio sredinu. Za klub sam ugovorom vezan do 2010. godine. Poslije toga ću odlučiti šta dalje. Važno je da još uvijek mogu odgovoriti zahtjevima vrhunskog nogometa. Snage i želje mi nikada nije nedostajalo.
Iako ste igrali odlično, nije Vas bilo u najjačoj državnoj nogometnoj vrsti dok za selektora nije u drugom mandatu imenovan Fuad Muzurović. Kako Vas je uspio ubijediti da dođete?
Svakom igraču je čast biti član reprezentacije, identična situacija je sa mnom. Ipak, Muzurović je prvi selektor koji je poslao poziv onako kako to i priliči. Naravno, ja sam se odmah odazvao. Gledajući sa ove distance, on je nazaslužniji što sam unutra. Kada je za prvog šefa imenovan Ćiro Blažević, odmah me kontaktirao generalni sekretar saveza Munib Ušanović i rekao da prvi šef struke ozbiljno računa na mene. Nekoliko dana poslije razgovarao sam i sa samim Blaževićem. Dobro se sjećam da sam taj dan bio neraspoložen, imao sam nekih privatnih problema. Ipak, poslije razgovora sa Ćirom ostatak dana je protekao u mnogo boljem raspoloženju. Potvrdio sam svoj ponovni dolazak.
Kako ocjenjujete dosadašnjih šest kvalifikacionih dvoboja?
Možemo i moramo biti zadovoljni. Trenutno smo na poziciji koju smo svi priželjkivali. Strahovito je važno da uzmemo kompletan plijen protiv Armenije i Estonije u gostima. To bi nas dovelo i situaciju da odemo u baraž u šta duboko vjerujem. Tačno je da nema lakih utakmica, no tačno je i da su pomenute reprezentacije po kvalitetu iza nas. Vjerujem da ćemo upisati pobjede. Kući nam dolaze Turska i Španija, a i za te sudare sam optimista. Kada smo pravi u stanju smo protiv svakoga u najmanju ruku igrati ravnopravno.
Možemo li se konačno plasirati na jedno veliko takmičenje?
Sve zavisi od protivnika kada i ako odemo u dodatne kvalifikacija. Ponavljam, u šta duboko vjerujem. U posljednje tri prijateljske utakmice selektor je pružio šansu potencijalnim reprezentativcima. Bilo je nekih kritika za okršaj sa Omanom, ali bitno je da smo nastavili uspješnu seriju i ostali u visokom ritmu.Imamo sjajan tim predovođen mozgom ekipe Misimovićem i genijalnim Džekom. Svi sudionici u našoj kvalifikacionoj grupi imaju planove. Da li će ih realizirati pokazat će utakmice.
Svakoga suparnika moramo maksimalno respektovati kao što i oni moraju poštovati našu snagu. Imamo pravo vjerovati da ćemo na kraju uspjeti. Zaslužujemo pravo na optimizam. Izgledi postoje, apsolutno.
Nedavno ste igrali i revijalnu utakmicu "Zvijezde bh. nogometa u zavičaju" u povratničkom naselju Divič kod Zvornika. Komentar?
Jedna zaista izvrsna ideja i ja sam odmah istakao da ću doći. Drago mi je da smo ljude usrećili svojim prisustvom i ne treba stati samo na ovome. Mislim da su potrebne slične incijative i u narednom periodu u nekim drugim sredinama. Ja sam uvijek na raspolaganju, osim ako budem imao neodložnih klupskih obaveza.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
