Koševo
0

FOTO+VIDEO / Na nekadašnjem sarajevskom bazenu nikao stadion

Piše: Edin Isanović
Izgradnja stadiona "Koševo", radna brigada JNA '56 (Foto: Historijski muzej BiH)
Izgradnja stadiona "Koševo", radna brigada JNA '56 (Foto: Historijski muzej BiH)
Nakon predstavljanja igrališta "Šesti april“ i "Skenderija“ na red je došao najveći bh. stadion "Asim Ferhatović Hase" na Koševu. U uvodu treba istaći da je imao značajnu ulogu u razvoju bh. sportista. Dozvolu za izgradnju dale su gradske vlasti 1947. na imanju imućnih Čurčića.
Izgradnja stadiona
Izgradnja stadiona "Koševo", radna brigada JNA '56 (Foto: Historijski muzej BiH)
Izgradnja je počela 1948. godine, a dvije godine poslije završen je teren i tartan staza. Koševski potok je natkriven i kanalisan. Na koševskom stadionu prvo su zaigrali Sarajevo i Željezničar. Prva međunarodna utakmica Jugoslavije protiv Turske odigrana je 1954. godine.

Kako su potrebe rasle, tako su se pravili dodatni objekti. Tako su 1966. sagrađene svlačionice, svečana loža, restoran i novinarske kabine. Također, postavljeni su električni semafori i reflektori. Modernizacija se nastavlja šesnaest godina kasnije, a potpuna rekonstrukcija urađena je prije Olimpijskih igara.

Najviše igrača "bordo" timu dao je sarajevski Hajduk

Kako bi saznali što više informacija kontaktirali smo legendarnog Ibru Biogradlića.

"Na mjestu gdje je sada stadion Koševo nekada je bio bazen, gdje smo se kupali. Građani Sarajeva su u taj dio grada odlazili na izlet. To je nekada bilo imanje Čurčića, to dobro pamtim. Možda će biti zanimljiv podatak za navijače da je pomenuti bazen bio upravo na mjestu gdje je sada gol na sjevernoj strani stadiona“, rekao je Biogradlić.

Nekadašnji nogometaš bordo tima (koji ujedno ima i najviše nastupa za FK Sarajevo) kaže da je koševski prvoligaš od formiranja imao veliki broj pristalica.

"Mislim da smo mi 1950. godine preselili na Koševo sa Skenderije. FK Sarajevo nastao je fuzijom studentskog kluba Sloboda i radničkog kluba Udarnik. Ipak, ono što možda dosta ljudi ne zna jeste činjenica da je pored dva pomenuta tima najveći broj igrača u Sarajevo prešao iz sarajevskog kluba koji se zvao Hajduk. Mislim da i sada na klupskim peharima možete to provjeriti. Tim sa Koševa je od samoga formiranja imao veliki broj navijača. U prilog tome ide i činjenica da su prilikom gradnje stadiona učestvovali u velikim radnim akcijama. Pored njih pomagali su vojnici JNA“.

Sarajevo-Manchester 1968. (Foto: Historijski muzej BiH)
Sarajevo-Manchester 1968. (Foto: Historijski muzej BiH)
Zanimljiva je priča o svlačionicama

"Interesanto je da su na početku svlačionice bile udaljene skoro dva kilometra. Naime, mi smo se presvlačili u barakama koje su bile otprilike gdje je sada Ganićeva kuća. Iako nam i nije bilo baš blizu, to nam nije predstavljalo problem. Imali smo mnogo volje i motiva. Ja sam u bordo dresu proveo oko dvadeset godina. Mnogo sam se družio sa rahmetli Asimom Ferhatovićem, koji je istinski volio Sarajevo, kao i svi mi. Zanimljivo je da smo mi pored Sarajeva imali i mahalske klubove, koji su nam bili bliski srcu. Tako je Hase bio privržen Vratniku, a ja Skenderiji“, podvlači Biogradlić.

Okršaji sa Željom budili najviše emocija

Ističe da je od prvog odigranog gradskog derbija ta utakmica za grad Sarajevo postala više od nogometa.

"Okršaji sa Željom za nas igrače su uvijek bili druga dimenzija. Sa posebnom količinom emocija čekao se taj duel. U prvom dvoboju 1954. slavili smo 6-1, što je i danas rekordna pobjeda. Objektivno smo tih godina bili mnogo kvalitetniji od tima sa Grbavice. Imali smo mnogo dobrih igrača koji su došli sa strane. No, bilo je perioda kada su komšije bile bolje od nas. Ipak, sve je bilo izuzetno prijateljski, za razliku od aktuelnog stanja. Bilo je dosta smijeha i zezancija“, zaključio je za Sarajevo-x.com nekadašnji igrač tima sa Koševa.

U nekoliko navrata koševski stadion je bio pun (protiv Manchester Uniteda 1968.), ali je rekord oboren 10. marta 1982. Tada su se u okviru jugoslovenske lige sastali Sarajevo i Željezničar, koji su se borili za sami vrh tabele. Skupilo se oko 55.000 ljudi.

"Neopisiv je osjećaj kada je stadion pun i kada iz tunela kreneš ka travnjaku. To sam na Koševu doživio u nekoliko navrata. U sjećanje su mi se posebno urezale dvije utakmice. Protiv HSV-a u Kupu UEFA i protiv Željezničara 1982. Bilo je preko 50.000 navijača. To se ne da zaboraviti. Kada sam bio dječak, maštao sam o tome da jednoga dana istrčim na puno Koševo. Kada sam to ostvario, sreći nije bilo kraja. Uvijek sam u tim sudarima pružao dobre partije“, kaže za Sarajevo-x.com Predrag Pašić, nekadašnja bordo jedanaestka.

Direktor škole nogometa "Bubamara“ ispričao je kako je izgledalo staro Koševo.

"Ulaz je na početku postojao samo na istočnoj tribini. Kada bi ušao unutra, mogao si stazama otići do drugih tribina. Na zapadu je bila VIP loža, koja je malo stršila iznad stadiona. Pamtim da je na mjestu gdje je sada Zetra bilo tenisko igralište, a na mjestu gdje je parking dvorane postojao je još jedan stadion. Apsurdno je da je prije 20 ili 30 godina bilo više stadiona nego danas. Pored toga, igrači su nekada igrali iz ljubavi, a danas se sve vrti oko novca“.

Spomenuo je i generaciju koja je dotakla vrh u jugoslovenskoj ligi.

"Ja sam počeo sa treninzima u FK Sarajevo 1976. godine. Recimo i to da je u moje vrijeme bilo testiranje u osnovnim školama. Dosta je treniralo nas koji smo bili 1958. ili 1959. godište. Uspjeli smo osvojiti juniorski kup Jugoslavije, a vrhunac je osvajanje titule u seniorskoj konkurenciji u sezoni 1984/85. Tada nas je u klubu bilo osam iz generacija koja je osvojila pomenuti kup“, završio je Pašić.

Za kraj treba istaći da je na najvećem bh. stadionu i nogometna reprezentacija igrala svoje utakmice.

Za neke je koševski travnjak bio sretan, za neke ne. Bilo je dosta radosti, ali i tuge. Upravo je Željezničar na ovom travnjaku došao do prve dvije tituele prvaka, 1972. i 1998. godine.

U narednom periodu predstavit ćemo stadion "Grbavica".