{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Muziku volim, ali mi je fudbal opsesija"

S
6.5.2010. u 22:15
0
0
"Muziku volim, ali mi je fudbal opsesija"
0
"Muziku volim, ali mi je fudbal opsesija"
Muhamed Fazlagić - Fazla
Muhamed Fazlagić - Fazla široj javnosti je poznat kao čovjek koji je predstavljao BiH na Eurosongu 1993. godine u Dublinu, sa pjesmom "Sva bol svijeta”. Pored svog muzičkog, Fazla je uspješno razvijao i svoj sportski talenat. Nakon dugogodišnjeg bavljenja fudbalom u svom rodnom Sarajevu, najprije kao omladinac FK Sarajevo, a potom i kao prvotimac sarajevske Bosne, Fazla je svoju karijeru usmjerio prema trenerskom radu. U američkom gradu Louisvilleu, u državi Kentucky oformio je školu fudbala United 1996. godine.
U proteklih nekoliko godina Fazla je u SAD-a stalno prikupljao podatke o bh. talentima i informisao nezainteresovane ljude iz NSBiH, pa i naš portal. Jedan je od najzaslužnijih što je pod bh. zastavu stigao Asmir Begović. Lobira i da teniser Amer Delić krene istim putem. Nedavno je preporučio i Sinišu Ubiparipovića, fudbalera New York Red Bullsa.

Za Sarajevo-x.com Muhamed Fazlagić govori kako po koledžima, američkim klubovima MLS-u nastupaju igrači čiji su roditelji porijeklom iz BiH. Apostrofira da će učiniti sve kako bi neke od talentovanih dječaka u budućnosti regrutovao u bh. dres. Kada smo ga pitali zbog čega se toliko trudi, ponudio je odgovor koji je mnogo toga rekao: "Često se sjetim Kenedijevih riječi: 'Ne pitaj šta država može da uradi za tebe, nego šta ti možes da uradiš za državu'".

Od kada ste u SAD-u?

Mene je kao i većinu rat dočekao u Sarajevu. Nakon odlaska na Eurosong 1993. godine dugo sam razmišljao o svojoj budućnosti.Odlučio sam da se vratim u svoj rodni grad. Kako sam prije rata živio na Grbavici koja je dugo bila pod okupacijom, nisam želio biti izbjeglica u svom gradu. Sarajevo sam napustio 13. novembra 1995. godine. Nažalost ili nasreću nisam prisustvovao reintegraciji Grbavice. Sa suprugom sam završio u Louisvilleu, Kentucky.

Kako je došlo do formiranja škole fudbala?

Veoma brzo po dolasku u SAD-a shvatio sam da se jedino može opstati ukoliko posjedujete određeno znanje u nekoj oblasti. Pjevanje u početku zbog jezičke barijere nije bila opcija. Odlučio sam da pokušam sa fudbalom. Na moju sreću, u toku moje igračke karijere učio sam od najboljih - od amidže Mirsada Fazlagića, Fude Muzurovića i Srboljuba Markusevića.

Svoja iskustva sam kombinovao sa znanjem stečenim na licencama u Americi. Odlučio sam da pokrenem fudbalsku školu, koja po konceptu liči na Bubamaru koji je osnovao moj prijatelj Predrag Pašić. Početak je bio težak. Međutim, konstantnim radom doveli smo United 1996 FC na jedan zavidan nivo. Na startu sam imao nesebičnu pomoć brata Saida, koji sada obnaša funkciju generalnog sekretara u OKBiH i legende banjalučkog Borca, Dževada Krese.

Kvantitet daje kvalitet

Kako funkcioniše akademija, koliko ima članova, objasnite nam rangiranje igrača?

Okupljamo igrače od osam do devetnaest godina. Imamo oko dvadeset muških i deset ženskih timova. Otprilike oko 500 igrača. U proteklih petnaest godina ova škola je proizvela jedanaest prvaka države Kentucky. U sklopu omladinskog programa fudbalskog saveza Amerike postoji omladinska komisija koju vodi Claudio Reyna. Imaju razvijen skauting i svake godine rangiraju 100 najboljih omladinskih igrača. To rangiranje služi profesionalnim klubovima i koledžima za regrutovanje novih mladih snaga. Ujedno služi i za identifikaciju igrača za reprezentativne selekcije.

Mi smo imali sreću da se među prvih dvadeset nađu tri člana našeg kluba. Na to smo ponosni. Također, veseli me da je među 100 najboljih svoje mjesto našao i naš Dino Sefer. On je porijeklom iz Jablanice, a trenutno je na probi u sarajevskom Olimpiku. Dino je pohađao omladinsku školu u Holandiji.

Koliko je fudbal popularan u SAD-a za razliku od Evrope? Da li se broj polaznika povećava iz godine u godinu?

Od Svjetskog prvenstva 1994. godine fudbal je u konstantnom usponu. Od same inauguracije MLS lige, u kojoj su uspješno nastupili Refik Šabanadžović i moj brat Said, do danas, kada tu igraju Siniša Ubiparipović i Baggio Husidić, broj klubova i gledalaca stalno raste. SAD su zemlja sa osam miliona registrovanih igrača. Taj kvantitet daje i kvalitiet. Nije slučajnost da 15 Amerikanaca igra u Engleskoj, a još manje je slučajno da im je reprezentacija tako visoko rangirana. Što se mog kluba tiče, počeli smo sa šest, danas imamo oko 500 dječaka i djevojčica koji se takmiče na najvišem nivou u SAD-a.

Ima li igrača koji su porijeklom iz naše zemlje?

Imamo tri trenera iz BiH. To su Braco Jusufović iz Mostara, prošlogodišnji dobitnik nagrade “trener godine” u Kentackyju. Zatim, Rizah Sejdić, nekadašnji fudbaler Jedinstva i Kenan Ahmetagić iz Sarajeva. Od igrača imamo oko 15 mladih i talentovanih igrača porijeklom iz BiH. Uz spomenutog Dinu Sefera, tu su jos Kemal i Benjamin Ahmetagić, Aladin Ganibegović iz Zenice i Amar Sejdić koji je markiran kao vanserijski talenat. On ima trinaest godina. Simbioza jako dobro funkcioniše. Svoju kreativnost udružuju sa američkim profesionalizmom i odgovornošću. U konačnici, to daje veoma dobre rezultate.

Patriotski razlozi

Pomogli ste da neki sportisti zaigraju za BiH. Komentar?

Svakodnevno preko medija pratim dešavanja u našem društvu. Izražena je konstantna kritika, a i veliko nestrpljenje, koje je u neku ruku i shvatljivo. Međutim, pretjerana kritika veoma lako postaje destruktivna, a nestrpljenje povlači pogrešne strateške poteze. Pravljenje države, a samim time i izgradnja sportskog sistema, je proces. Odlučio sam da pomognem ukoliko prepoznam nekog igrača koji može ubrzati napredak našeg sporta. Mislim da sam bio od koristi kad su u pitanju Asmir Begović, Damir Vrančić, teniser Amer Delić i evo sada Siniša Ubiparipović. Ovo radim isključivo iz patriotskih razloga i ispunjava me sama pomisao da tako učestvujem u izgradnji države.

Pratite li igre reprezentacije i kakva su Vaša očekivanja od kvalifikacija za EURO 2012.?

Apsolutno. Ne vjerujem da sam preskočio niti jednu utakmicu naše najbolje vrste, a gledam i mladu reprezentaciju. Napredak od formiranja reprezentacije do danas je evidentan. U grupi smo po snazi treći. O Francuskoj ne treba trošiti riječi. Rumunija je veoma opasna! No, nadam se da će oni podleći svom balkanskom sindromu i opet razočarati. Sušić ima odlično iskustvo sa Rumunima i siguran sam da se jos uvijek sjećaju njegove genijalnosti na terenu. Po meni te četiri utakmice odlučit će ko će ići na kontinentalnu smotru. Itekako treba vjerovati u našu reprezentaciju.



Možete li nam na kraju reći - otkud muzičar u fudbalskom svijetu?

Ja bih to na to pitanje odgovorio pitanjem. Otkud fudbaler u svijetu muzike? Ja sam u muziku ušao sasvim slučajno, na nagovor prijatelja. Prije svih Harija Varešanovića, Harisa Džinovića, Fahrudina Pecikoze, Adija i Ede Mulahalilovića te Dine Merlina. Jako sam im zahvalan što su mi otvorili vrata show businessa. Kroz muziku sam upoznao puno ljudi. To volim, ali fudbal mi je opsesija. Od rođenja do danas jedina tema u mojoj kući je fudbal, mada ponekad zapjevam na zabavi. Pravo da vam kažem ni sam ne znam da li ću opet nešto snimiti i ozbiljnije se posvetiti muzici. Ovaj ritam života - malo fudbal, malo muzika, odlično mi odgovara.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: