{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Mario Stanić: "Moja prva ljubav zove se - Željo"

S
15.4.2010. u 14:00
0
25
Mario Stanić: "Moja prva ljubav zove se - Željo"
0
Mario Stanić: "Moja prva ljubav zove se - Željo"
Mario Stanić je svoju uspješnu nogometnu karijeru počeo pisati u Dolini ćupova. Bila je zadivljujuća njegova lakoća postizanja golova. Imao je odličan udarac i pregled igre. Nakon Grbavice igao je za Dinamo Zagreb, Sporting Gijon, Benficu, Brugge, Parmu i Chelsea.
Navijači Hrvatske pamte ga po golu Jamajci na svjetskom izlogu nogometa u Francuskoj 1998. Zbog teške povrede karijeru je zavšio u sezoni 2003/04. Kaže da nije htio da ozbiljno riskira zdravlje.

Kako bismo realizovali ovaj intervju čekali smo da se vrati sa putovanja. Naime, Mario sada živi na relaciji Zagreb - Split - Metkovići - Parma - London. Za Sarajevo-x.com sa nostalgijom govori o Željezničaru, emocijama debija, društvu sa Grbavice, Parmi, Chelseau, reprezentativnoj karijeri...

Kako sada gledate na karijeru?

Kada se podvuče crta mogu reći da sam prezadovoljan. Sve je bilo super! Igrao sam na velikoj sceni, uz velikane svjetskog nogometa, vidio svijeta, stekao mnogo prijatelje.

Priča je počela na Grbavici?

Tako je! Moj prvi trener bio je Nenad Starovlah. U Želji sam igrao u generaciji sa Željkom Pavlovićem, Admirom Adžemom, Adnanom Pehlivanovićem, Veldinom Karićem, Radetom Bogdanovićem, Draganom Škrbom... Dobro se sjećam i Elvira Baljića koji je bio izuzetno talentiran. Stoga ne treba da čudi što je završio u Real Madridu. Debitovao sam sa 17 godina u dvoboju sa Hajdukom na Poljudu. Izgubili smo 2-0.

Zanimljivo je da ste karijeru počeli kao odbrambeni igrač?

Da. Kod Miše Smajlovića i Borisa Bračulja igrao sam više defanzivno. Kada je na plavu klupu stigao Milan Ribar, prekomandovan sam u napad. Od tada moja karijera kreće uzlaznom putanjom.

Sa Grbavice ste preselili na Maksimir?

To se desilo u četvrtom mjesecu 1992. godine. Trenirao me Ćiro Blaževića. Imali smo sjajnu generaciju u kojoj su igrali Vlaović, Ladić, Cvitanović Halilović... Nakon epizode u Maksimiru igrao sa za Sporting Gijon, pa kasnije i u Benfiki. U Portugalu mi je bilo lijepo, ali ni tu nisam dugo ostao. Obukao sam dres Bruggea, a onda slijedi italijanska avantura.

U Parmi ste boravili nešto duže?


Skoro tri i pol godine. Osvojili smo i Kup UEFA. Sa nostalgijom se prisjetim najljepših sezona u Parmi. Sa jednim Cannavarom, Buffonom, Veronom, Fuserom, Crespom... To je bila strašna generacija, igrali smo vrhunski.

Karijeru ste završili u Chelseau nakon što ste dobili poziv Viallija?

Sa Viallijem sa se dogovorio da dođem u London u slučaju da Malesani ostane na klupi Parme. Kada su čelnici kluba odlučili da produže saradnju sa njim ja sam preselio u glavni grad Engleske.

Jedan od Vaših golova u dresu "londonskih plavaca“ ušao je u krug najljepših golova posljednjeg desetljeća Premiershipa?

Tu utakmicu dobro pamtim. Lopta je jednostavno legla. Bio sam slomljen nakon posljednjeg sudijskog zvižduka. No, vrijedilo je.



Karijeru ste prekinuli nakon teže povrede?

Povrijedio sam koljeno i nisam želio da rizikujem. Povukao sam se! Svima sam se lijepo zahvalio na strpljenju i završio nogometnu priču. U to vrijeme tim je sa klupe vodio Claudio Ranieri.

Nedostaju li utakmice?

Ne, bilo ih je i previše. Ipak, lijepo se prisjetiti druženja u svlačionici, treninga, ritma nogometnog života.

Šta sada radite?

Penzionerski život! Iskreno, ništa vezano za nogomet. Veliki mi je problem što sam igrao za uređene klubove. Kod nas u regionu situacija nije blistava i ne planiram upisivati trenersku školu. Najviše slobodnog vremena povodim uz tenis. Zanimljivi su okršaji sa Borisom Živkovićem. Pomalo igram golf, a volim i skijati.

Iako ste rođeni u BiH nikada niste zaigrali za nacionalnu vrstu svoje zemlje. Zbog čega?

To pitanje postavljeno mi je milion puta. Naime, kada sam u ratu izašao iz Sarajeva dobio sam poziv Ćire Blaževića. Želio je da igram za selekciju Hrvatske. Prihvatio sam! Da su okolnosti bile drugačije možda bih zaigrao za BiH. No, sad je uzaludno pričati o tome.

Možete li za kraj izdvojiti naj- trenutak u Vašem nogometnom putu?

Definitivno počeci na Grbavici. Moja prva ljubav je - Željo. Ja sam 20 godina živio u Sarajevu i to se ne da zaboraviti. Emocije koje sam doživio u Dolini ćupova urezale su se za sva vremena. Znam da je moj prvi klub sada prvi na tabeli. Bio bih iznimno veseo ako bi osvojili naslov prvaka. Prije izvjesnog vremena večerao sam sa Amarom Osimom u Londonu. Radio se o izuzetnom čovjeku i stručnjaku. Iskoristio bih ovu priliku da pozdravim sve navijače, kako Želje, tako i ostalih bh. klubova.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: