Mahrez i zvanično kralj Premershipa: Plaćen pola miliona eura, do prije dvije godine bio niželigaš
Pored živog i zdravog Edena Hazarda, ubitačnog Sergija Aguera, lukavog Waynea Rooneya, umjetnika Mesuta Ozila i ostalih skupocjenih zvijezda Premiershipa poput Yaye Tourea, Diega Coste, Cesca Fabregasa i Alexisa Sancheza, titulu najboljeg igrača, zasluženo i čisto odnio je Riyad Mahrez.
Dok drži pehar namijenjen kralju engleskog fudbala, onog koji plijeni najveću pažnju na planeti, Mahrez se možda pita: "Čovječe, otkud mene ovdje?".
A tamo, na tron, stigao je - filmski. Njegova porodica je, kao i mnoge afričke porodice, emigrirala u Francusku i on je rođen u Sarcellesu, predgrađu Parisa. Karakteristično za sva slična mjesta je to da imaju veliku populaciju imigranata i male šanse za uspjehom, ali ako već neko uspije, onda se njegov glas "daleko čuje". Na sličnim mjestima, karaktere su kalili Didier Drogba i Zinedine Zidane.
Rano izgubio oca
Riyad se borio, a vjetar u leđa davao mu je otac Ahmed koji je želio da njegov sin uspije u fudbalu. Nažalost, sa 15 godina na leđima, Riyad je teret morao nositi sam, jer je zbog problema sa srcem njegov otac preminuo.
"Moj otac je uvijek bio uz mene i želio je da budem fudbaler. Gledao je moj svaki meč i savjetovao me. Mislim da je njegova smrt moj pravi početak. Od tada sam u svojoj glavi želio više", riječi su Riyada Mahreza.
Porodica Mahrez nije živjela u neimaštini, ali daleko od toga da su bili imućni. Riyadov put ka uspjehu u fudbalu nije bio sjajan, kao što to obično i biva. Treneri u omladinskim kategorijama kluba u Sarcallesu nisu vidjeli veliki potencijal u njemu pošto su smatrali da nema fizičke predispozicije. No, to će u nastavku priče zapravo biti razlogom razvijanja osobina po kojima će Mahrez postati prepoznatljiv.
Nedostatak "mišića" razvijao kreativnost
Boravak u manjim klubovima bez pretjeranih pravila i sa fizičkim nedostacima, Mahreza su tjerali da uči ono što mi na ovim prostorima volimo nazvati "vic" u igri. Driblinzi, kreativnost i nepredvidivi potezi sve više su postajale ključne osobine Riyada Mahreza. Ono što nije mogao nametnuti mišićima, nadoknađivao je "mozgom".
Iako je bio ambiciozan nije žurio. Rano je dobio poziv Paris Saint-Germaina i Marseillea, ali se odlučio za mladi tim Le Havrea koji je igrao drugu ligu. Želio je minute na terenu, a ne toplinu klupe i šanse "na kapaljku". U Le Havreu je ubrzo zaigrao za prvi tim i navikavao se na odbrambeni stil igre protivničkih ekipa.
Nakon tri i po godine u Le Havreu, Mahrez u januaru 2014. godine prelazi u Leicester koji se tada takmičio u Championshipu. Plaćen je mizernih pola miliona eura. Iznos je to s kojim se i mnogo manji klubovi odavno ne ponose kada dovedu ili prodaju igrača. Ali, Mahreza nije zamaralo to što vrijedi samo pola miliona eura i što igra u Championshipu sa svoje 23 godine. Htio je da se dokaže, a usput ako vrijednost poraste, još bolje.
Ranije su ga mnogi savjetovali da ne ide na Otok, da su tamo fizičke predispozicije presudne. Zbog toga se i on ustručavao, ali ipak je odlučio pokušati. Nakon što je počeo trenirati i igrati, shvatio je da nije promašio u izboru, jer do kraja sezone sa Leicesterom je izborio plasman u Premiership. Za igrača koji nikada ranije nije igrao najveći rang fudbala u nekoj zemlji, to je bio ogroman uspjeh,
Halilhodžić vidio potencijal
Svojim igrama privukao je i oko selektora Alžira, Bosanca i Hercegovca Vahida Halilhodžića. Popularni Vaha je na spisak za Svjetsko prvenstvo 2014. godine uvrstio Riyada Mahreza, ali alžirskoj javnosti se to nije svidjelo, jer Leicester u njihovim očima nije bio veliki klub, a i Mahrez prije toga nijednom nije igrao za reprezentaciju.
"Često me u zadnje vrijeme pitaju o Mahrezu, jer sam ga ja otkrio i selektirao u reprezentaciju Alžira za Svjetsko prvenstvo u Brazilu iako nijednu utakmicu do tada nije igrao za Alžir. Bio sam izložen strahovitim kritikama pošto je bilo čudno što sam ga izabrao, uprkos tome što nije ranije igrao. Ja sam osjetio da je on potencijal i da ima talenat te da može doprinijeti ekipi", kazao je legendarni Vaha u razgovoru za naš portal.
Od tog momenta sve je krenulo uzlaznom putanjom i to veoma brzo. U sezoni nakon Mundijala, odnosno u prošloj sezoni (2014/15.) skupio 30 ligaških utakmica u Premiershipu u kojima je postigao četiri gola i upisao tri asistencije.
Kada živiš snove...
A onda je uslijedila priča kojoj se nestpljivo čeka veseli kraj. Bajka. Mahrez je u ovoj sezoni sjajnim igrama, prelijepim golovima, asistencijama i driblinzima, uz Jamiea Vardyja i trenera Claudija Ranierija, ključna figura Leicestera koji se bori za titulu.
Iz vikenda u vikend čekalo se da stanu, da im se konačno neko u lice nasmije i kaže: "Skontali smo sve vaše fore i fazone, vratite se u donji dio." Ali, vrijeme je pokazalo da neki prepoznatljivi Mahrezovi potezi, poput trzaja u desnu stranu i izbačaja na lijevu nogu, nisu lako zaustavljivi. Vidio je to i Jose Mourinho one decembarske noći kada je posljednji put vodio Plavce, a Mahrez maloprije spomenutim pokretima pogodio za Leicesterovih 2:0 na King Poweru.
Slično su na koži osjetili i svih ostali treneri kojima je Mahrez, računajući i spomenuti gol Chelseaju, utrpao ukupno 17 golova pri čemu je podijelio i 11 asistencija u 34 nastupa u ligi ove sezone.
Stoga, sasvim zasluženo je osvojio nagradu za najboljeg igrača iako, ponavljamo, sa svojih 25 godina igra tek drugu sezonu u najvećem fudbalskom rangu, jer sa Le Havreom je igrao Ligue 2 i sa Leicesterom je nastupao u Champinshipu kada je tek stigao.
Postao je prvi afrički igrač sa nagradom za najboljeg igrača Premiershipa. Kada je upitan kako se osjeća kao prvi Afrikanac sa ovom nagradom, dječačkim osmijehom je upitao: "Drogba nikada nije osvojio?", a onda je skromno dodao: "Čast je biti prvi Afrikanac. Ne najbolji, ali prvi. Sretan sam." I zaista, veliki Dider Drogba nije uspio ono što je uspio Riyad Mahrez.
VIDEO: @LCFC's @Mahrez22 reacts to being named the Men’s PFA Players’ Player of the Year! #PFAawardshttps://t.co/Cx07Pme1IH
— PFA (@PFA) April 24, 2016
Sada čeka onu titulu koja je njemu još važnija, titulu Premiershipa. Leicesteru su ostala tri meča do kraja (Manchester United u gostima, Everton kod kuće i Chelsea u gostima), a Lisice trebaju dvije pobjede da ispišu najljepšu priču modernog sporta.
