Laska mi kada mi kažu da sam bosanski Mladen Delić
Njegovi komentari nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Prvi je napravio intervju kada je Elvir Baljić potpisao za Real Madrid, a Edin Džeko za Manchester City. Pratio je sastanak u Beču kada se odlučivalo o sudbini bh. nogometa. No, on je prije svega zaljubljenik u sport i kao takav uvijek je zahvalan sagovornik o svim temama.
U opširnom intervjuu za Sarajevo-x.com, kojeg je popularni Baho nazvao “intervju života”, govorio je o izostanku prenose iz Švedske, odlasku iz Javnog RTV servisa, bivšim kolegama, nogometnoj reprezentaciji, nekadašnjim selektorima, Sarajevu, Želji, Fergusonu…
S obzirom na posljednji događaj, prvo pitanje je neizbježno: zašto na TV1 nije bilo prenosa utakmice Orebro – Sarajevo?
O tome zašto je izostao prenos moja medijska kuća je izdala zvanično saopštenje. Dakle, greška je bila do estonske televizije koja je radila prenos. Zašto Estonci? Pa niti jedna švedska TV kuća nije bila zainteresovana. Mi smo učinili sve da gledaocima obezbijedimo posmatranje ovog dvoboja. Osim toga, dobro smo to platili agenciji Sport Five. Možemo i mi reći – gdje su bili ostali mediji iz BiH? Na kraju smo imali radio prenos na tv prijemnicima. Želio sam ljudima u BiH prenijeti šta se dešava, jer niko ne vodi računa o sportu u našoj državi. U Švedskoj nije bilo mnogo novinara i svaka vijest je bila dragocjena. Borio sam se da javnost sazna šta se događa na stadionu, a moji šefovi me pitaju zašto se toliko zalažem, jer ima još medija u BiH. Ja volim raditi i uvijek će biti takav odnos prema poslu. Naposljetku, nakon utakmice dobio sam mnogo e-mailova i SMS poruka podrške.
Kako ste se osjećali kada ste bili prisiljeni da radite radijski prenos i je li Vam to bio prvi komentar takve vrste?
Ne. Prije osam godina sam radio kvalifikacionu košarkašku utakmicu između Holandije i BiH iz Den Bosha. Zanimljivo je! Možda je čak i malo teže, jer konstantno trebaš pričati, a da to bude interesantno ljudima koji slušaju. Nadam se da sam uspio (smijeh).
Bilo je i kritika. Kako gledate na to?
Ko radi - taj i griješi. Dobronamjerne kritike prihvatam, ali znam da ne postoji čovjek na prostorima bivše Jugoslavije koji bi uradio ono što sam ja u Švedskoj. Isto bih postupio da su igrali Željo, Čelik ili Borac. Kada nestane adrenalina, onda slijedi penzija.
U svakom slučaju, treba naglasiti da ste radili prenos utakmice Olimpija – Široki Brijeg, što je za svaku pohvalu.
Mi se trudimo da omogućimo gledanje što više utakmica. Zašto niko ne kaže zašto nije bilo prenosa Sarajevo - Cluj ili Sarajevo - Hesingborg prije dvije godine. Prenos TV1, Alfe, Mreže, Behara i TV Mostar vrijedi kao deset na Javnom servisu. Lako je biti na pretplati. Oni se tek probude kada drugi otkupe prava za prenos.
Od prošlosti se ne živi
Zanimljivo, Vi ste na BHT uveli mnoge emisije, a, između ostalog, prvi ste otputovali na finale Lige prvaka?
Tako je! Ja sam od 1993. godine bio na današnjem BHT-u. U to vrijeme u sportskoj redakciji bili su Medina Šehić i Sead Hadžijahić. Inače, gospodin Hadžijahić mi je pružio priliku da radim. Dvije godine poslije prenosio sam finale Lige prvaka iz Beča između Ajaxa i Milana. Pamtim da su baš tada svi imali struju i da su gledali ovaj okršaj. No, na stadionu sam saznao da se u Tuzli desila tragedija i da je poginulo dosta ljudi. To mi je bio jedan od najtežih trenutaka u životu. Užas! Tada sam na kraju rekao: "Ja znam da vama u BiH nije do spektakla, tamo padaju granate, ali strpite se i čuvajte se, proći će i to". Ljudi su plakali. Kada sam se vraćao preko Igmana, to što sam doživio, teško je opisati riječima. Borci i obični ljudi su mi rekli da sam ih vratio u ona lijepa stara vremena. Danas se snimci utakmica koje sam ja prenosio kriju. To je sramota. No, život ide dalje, od prošlosti se ne živi.
Krajem 2007. i početkom 2008. godine vidio sam gdje sve ide. Naime, rekao sam da odlazim nakon Evropskom prvenstva u nogometu i Olimpijade. Nisu mi vjerovali, a ja sam ispunio svoje obećanje. Osim mene otišli su Midheta Kurspahić, Senad Hadžifejzović, Tomislav Đurić, Duška Jurišić, Ognjen Blagojević, Zvonko Marić, Nikolina Veljović, Adisa Ruždić, Segmedina Srna…Teško ih je sve nabrojati. Da smo svi ostali, danas bi bili bolji od HRT-a. Sada radim u kući u kojoj ima reda i gdje se odluke donose dogovorima, pregovorima i procjenom. Do kada će biti tako - ne znam, ali sam oduševljen trenutnim načinom rada.
Razgovarate li sa bivšim radnim kolegama, kao da se osjeti gorčina u Vašem glasu?
Pa, u pravu ste. Tu i tamo sa Ahmetovićem, Bilićem i Radončićem. Čujem se i sa Velidom Spahom, on je dobar komentator. Recimo, njemu sam pružio priliku da dođe sa Hayata i nisam pogriješio. Medina me se rijetko sjeti (smijeh).
Bili ste izuzetno dobar prijatelj i sa Belminom Karamehmedovićem?
Jesam, ali se danas ne čujemo. On je, također, stigao na moju preporuku 1998. godine. Vratio sam ga šest godina poslije, kada je napustio televizuju i radio neke druge poslove. Sjećam se dobro da sam tadašnjem direktoru rekao da svako može pogriješiti i da mu treba dati novu šansu. Nažalost, sada smo bez komunikacije. Želim mu mnogo sreće. Ja pokušavam da se sjetim mnogih i držim se one stare poslovice: "Ponekad pogledajte u svoj telefonski imenik, nazovite one prijatelje koje odavno niste nazvali ili ste ih zaboravili. Time ćete ih obradovati i ojačati svoju ljubav prema njima". Kada sam otišao, mnogi me nisu nazvali, to dovoljno govori o njima.
U svojoj dugogodišnjoj karijeri radili ste prenose utakmica iz različitih sportova. Koji Vam je dvoboj ostao posebno upečatljiv?
Bilo je više od 1.500 prenosa. Trenutno imam oko 160 javljanja izvan granica BiH. Teško je izabrati, mada sam često podvlačio utakmice Lige prvaka između Manchestera i Bayerna, kao i sudar Liverpoola i Milana, kada je bilo 3-3. Sve dvoboje nogometne reprezentacije prenosim sa dosta emocija, ali ne smijem zaboraviti ni naš košarkaški državni tim i okršaje protiv Litvanije dva puta i protiv Hrvatske. Zanimljiv je bio dvoboj Engleske i Hrvatske na Wembleyju koji do sada ima više od 500.000 pregleda na youtoubu pod nazivom - "Kako je to Baho vidio". U svom poslu upoznao sam puno dobrih i kvalitetnih ljudi. I danas sam u kontaktu s njima.
Znate li da ste izuzetno popularni u regionu?
Davali ste savjete Ćiri Blaževiću kada je bio selektor. Zašto Vas onda nema u nekom klubu ili reprezentaciji, jer svojim iskustvom sigurno možete pomoći?
Nekoliko puta, neformalno, bio sam povezan sa mjestom direktora FK Sarajevo. Ja navijam za Sarajevo, nema tu nikakve tajne. Morao sam nekoga bodriti prije nego što sam se počeo baviti ovim poslom. No, to me ne zanima, teško bi me pojedinici mogli pratiti. Bez pretjerivanja, ali kada bih bio u reprezentaciji ili nekom klubu, već naredne godine bi se igrale prijateljske utakmice sa Manchester Unitedom, Realom ili sa reprezentacijom Engleske. Ja postavljam visoke ciljeve. Nedavno sam radio serijal "Treće poluvrijeme". Dojmovi nakon susreta sa 37 planetarnih zvijezda su izuzetni. U kampu Tottanhema sam prvi napravio priču sa Modrićem na dan kada niko nije mogao ući, jer je Beckham bio na treningu. Takve stvari se ne mogu platiti novcem. To je moj uspjeh i ja u tome uživam.
Sjećate li se svog debija?
Svakako! To je bio pregled pet najjačih liga koji je emitovan na Eurosportu. Imao sam svoju arhivu i dobro sam se snalazio. Nakon toga je 1994. godine bilo Svjetsko prvenstvo u nogometu. Nakon prenosa građani Sarajeva su mi prilazili i govorili: "Konačno neko ko zna". To mi je puno značilo, a oni koji su me poznavali iz djetinjstva samo su govorili da sam ostvario ono o čemu sam maštao. Moj uzor je uvijek bio Mladen Delić. Naravno da mi laska kada me porede s njim.
Da je Ćiro bio deset godina mlađi…
Kako komentarišete cijelu priču oko nogometne reprezentacije BiH?
Nažalost, ta priča uvijek ostaje nedorečena. Otkrit ću vam još nešto. Naime, aktuelnog predsjednika Komiteta za normalizaciju Ivicu Osima sam još prije deset godina nazvao "predsjedavajući". Hvala mu za ovo što radi za dobrobit bh. nogometa. Drago mi je što sam prvi 1995. godine s njim uradio intervju u Grazu, mada su mu neki zamjerali što je vodio Partizan 1992. Osim toga, 1999. sam napravio dokumentarni film "Plava priča". Što se tiče aktuelne situacije, po mom sudu, nije loša. Sam plasman na kontinentalnu smotru više zavisi od igrača nego od selektora. Ako bude dobra atmosfera, pola posla bit će odrađeno. Ipak, meni je najviše žao što nismo 2003. savladali Dansku i otputovali na Evropsko prvenstvo u Portugal. To je najveći kiks do sada, a javnost je tada bila izigrana.
Kasnije sam saznao da se ta utakmica mogla igrati u Zenici, ali se zbog sitnih interesa plasirala informacija da je FIFA naredila da se igra na Koševu. Strašno! Moram da kažem da je Ćiro bio genije i da je bio deset godina mlađi siguran sam da bi otputovali na jug Afrike. Isto tako, da je Baka Slišković bio deset godina stariji putovali bi 2004. na rub Atlantika. To je moje mišljenje. Fuad Muzurović i Mišo Smajlović su dva fina čovjeka i dva velika trenera. Aktuelni selektor Safet Sušić je idol moje mladosti, ali se bojim da je malo zakasnio. No, bori se i nadam se da će uspjeti. Treba malo više razgovarati sa ljudima. Od svih selektora jedino ne komuniciram sa Džemaludinom Mušovićem. Često se nakon mog priloga mijenjalo mišljenje o selektorima.
Pomaže li glavni grad BiH dovoljno FK Sarajevo i FK Željezničar?
Ne. Oni ispaštaju nebrigom gradskih struktura i dovođenjem anonimusa i nesposobnih kadrova u klub. "Plavi" su dolaskom Amara napravili odličan posao. Mlađeg Osima neko voli, neko ne, ali Amar ima gard i vrlo je inteligentan. Volio bih njega vidjeti na klupi bh. reprezentacije nakon Sušića. Baš me zanima da li bi onda pojedini igrači smjeli prosipati svoje jeftine fore koje serviraju Papetu. S druge strane, Sarajevo je, uz Hajduk, najteža sredina za radi. Uvijek postoji opozicija, pojedinci se vrte oko kluba, a pri tome ništa ne doprinose, a neki čak rade i protiv. Prema izjavama igrača, dolazak Plišeka je dobar potez. Mahalski rad se udaljio od kluba. Bojim se da će to biti zakratko. Sjetit ćete me se! Na kraju, volio bih da oba kluba prođu u 3. pretkolo takmičenja koje je po rejtingu drugo u Evropi.
Poznato je da ste dobar prijatelj sa izvršnim dopredsjednikom Dinama Zdravkom Mamićem. Šta mislite o njemu?
On je najveći nogometni menadžer na ovim prostorima. Apsolutno mu niko ne može parirati. Što obeća - to i ispuni, ali je ponekad eksplozivan, što ga dovodi u poziciju da ljudi o njemu imaju loše mišljenje. Ne znam šta je tačno bilo između njega i Vahe. Nisu mi to otkrili do kraja. Međutim, recite vi meni koji trener u Njemačkoj, izuzev Bayernovog, ima platu 940.000 eura za deset mjeseci? Ko je još u pretkolu Lige prvaka za ulaznicu tražio samo jednu kunu? Doveo je veliki broj gledalaca tim potezom. Da ne spominjem njegovu zadnju misiju kada je za 40 dana obnovio Maksimir.
Kada biste bili u nekom klubu, da li biste Vi mogli uraditi nešto slično?
Ako bih se bavio tim poslom, vjerujem da bih mogao. Ipak, ovo je vrijeme za amatere.
Kakva je perspektiva posla koji Vi radite u BiH?
Novinarstvo je u teškoj situaciji. Generalno, profesija je potcijenjena, devalvirana, slabo se plaća. Međutim, nosi veliki stres. Kada pomislim na Orebro, muka mi je (smijeh). Dobro je što se otvaraju nove televizije i stvara se konkurencija. Situacija je loša u printanim medijima. Ovo je zanimljiv posao. Sport je sada najveći biznis na svijetu, vrte se ogromne pare. Recimo, tvrde mi za neke nogometaše Sarajeva ili Želje da igraju u Dinamu ili Partizanu sada bi vrijedili pet miliona eura, a ovdje igraju za 500 KM. O trenerima i stadionima niko ne vodi računa. Naš najveći stadion je talac Jasmine Polić, jer se kao ne mogu izdvojiti sredstva da se postave nasloni za 18 hiljada stolica... Sutra neka Sarajevo ili Željo eliminiše svoje protivnike, zbog zatvorene zapadne tribine gube mnogo novca, a imaju jednistvenu priliku da zarade. Samo se kod nas postavljaju ministri za sport i kulturu zajedno kao da Edin Džeko i Tereza Kesovija imaju nešto zajedničko (smijeh).
Jeste li Vi simpatizer Mancehester Uniteda?
Naravno. Mnogo puta sam bio na Old Traffordu. Kada vidite kako funkcioniše taj klub, stane vam dah. Jeste li ikada pročitali da se desio neki incident? Niste i nećete pročitati. Kada igraju protiv tima iz pete lige, bude 77 hiljada gledalaca. Ako pobijede - slave, kada izgube - opet aplaudiraju. Ferguson nakon poraza od Barcelone kaže: "Izgubili smo od najboljih, ali sada idemo da budemo još jači". Kreće u nove pobjede u 70. godini. Jedino što ne možemo vratiti jeste vrijeme, to je moj moto. Na kraju, pozdravljam sve čitaoce portala Sarajevo-x.com, sa kojim se budim i idem na spavanje, a ovo je vjerovatno moj najveći intervju koji sam dao u životu, ali sa velikim zadovoljstvom.
