Jean Marc Bogmis: Ljudi u Kamerunu i danas imaju veliki Sušićev poster u dresu PSG-a

"Znaju ovdje da sam u trenutku dolaska u BiH bio član državnog juniorskog A-2 tima svoje zemlje. Čak sam u trenutku dolaska u Sarajevo dobio i poziv za nastup. Iz Đerzeleza su mi rekli da je karta izuzetno skupa i nisam želio rizikovati. Sjećam se da smo tada igrali protiv Gambije. Dakako, Kamerun sam napustio sa 22 godine, a nogomet treniram od svoje pete godine. Samo nisam bio golman u karijeri. Ne mogu o sebi govoriti, ali su mi stručnjaci govorili da sam bio talentiran i dobro bi bilo da sam sa 15 godina stigao u Evropu. No, nisam imao priliku da dođem. Recimo, sa 17 godina igrao sam u prvoj kamerunskoj ligi, što dovoljno govori o mojim sposobnostima u to vrijeme“, dodaje naš sagovornik.

Osvrnuo se na deceniju i po života u Sarajevu.

"U glavnom gradu BiH živim u kontinuitetu 15 godina. Naravno, ponekad posjetim porodicu. Kada sam krenuo iz Kameruna prema BiH mislio sam da su ovdje baš velika primanja igrača i da je sve super. U Đerzelezu sam redovno dobivao platu i kada sam čekao certifikat, bili su izuzetno korektni prema nama. Ipak, kada se klub ugasio ostao sam praktično bez primanja. Također, u Igmanu sam pet godina redovno isplaćivan. Međutim, kada je otišao Dokara, stvari su se promijenile. Onda sam rekao sebi da ne mogu živjeti ako ne radim. Završio sam karijeru i našao sam se na prekretnici. Tada sam počeo da dovodim igrače iz Afrike u BiH. Nekoliko igrača je nastupalo u Premijer ligi, a dosta ih je završilo u Hrvatskoj. Tako sam počeo zarađivati za preživljavanje“.

Prošle godine Marc je formirao svoj klub u Sarajevu.

"Kada mi dođu igrači iz Francuske ili Afrike na probu i ne pokažu se, bude mi krivo. Želio sam da oformim svoj klub, kako zbog nogometaša koji dolaze iz vana, tako i zbog talentiranih igrača iz Sarajeva. Odlučio sam 2014. godine oformiti 'FK Jaguar' Sarajevo. Od septembra ove godine takmičit ćemo se u ligi Kantona. Većinom smo bazirani na seniore, a treniramo najčešće na Otoci. Ja sam i predsjednik i trener, ali mi pomaže Haris Beha. Imam dosta poznanstva i mislim da mogu pomoći dobrim igračima da uspiju. Recimo, imam sjajnu saradnju sa francuskim Saint-Etiennom gdje radi jedan Kamerunac. Također, imam konekcije sa nekim klubovima u Španiji“, kazao je Marc.

BiH ima talenata, ali su mnogi neozbiljni

Na pitanje da li u BiH ima talentiranih nogometaša, ponudio je zanimljiv odgovor. "Ima, itekako. Ipak, većina igrača su neozbiljni. Ja im kažem kako u Africi nogometaši nemaju ovakve uslove i ishranu. Tamo igrači tačno znaju šta hoće, žele postati nešto. Treniraju u blatu i imaju jasan cilj. Ovdje treniraju dva ili tri dana, pa ih nema po nekoliko. Često govore kako ih nešto boli. Mentalitet je ovdje drugačiji. Ja im kažem da, ako žele postati igrači, moraju raditi maksimalno", priča naš sagovornik.

Bogmis naglašava kako je prilikom posjeta Kamerunu pričao pohvalno o nogometnoj bh. reprezentaciji.

"Svaki put smo pričali o nogometu. Kada su se Zmajevi plasirali na Mundijal, bio sam presretan. Zvali su me prijatelji iz moje domovine i čestitali mi na velikom uspjehu. Ja sam veliki navijač bh. reprezentacije. Dosta ljudi ovdje ne zna da je Kamerun sa Željom igrao prijateljsku utakmicu na Grbavici u okviru priprema za Mundijal koji je 1990. godine održan u Italiji. Amar Osim mi je rekao da je igrao tu utakmicu kada je Kamerun pobijedio 3:1“.

Istakao je kako prati BHT Premijer ligu, ali je prema njegovom mišljenju situacija bila bolja prije trinaest ili četrnaest godina.

"Sve pratim, ali ne idem na utakmice kao prije. Nisam zadovoljan kvalitetom. Prije je bilo bolje dok su igrali Hota, Škoro, Krupinac, Muratović, Bešlija... Iskreno, pratim Sarajevo i Željezničar, ali mi je draži Bordo tim. Nouken je igrao tu, Musemić mi je bio trener i bio je korektan prema meni. Kada sam dolazio u BiH izgubio sam torbu i Husref mi je poklonio kopačke da treniram. Ne mogu mu to zaboraviti", kaže Kamerunac.

Nouken trenira djecu u Kamerunu, a često pita za Sarajevo

Jean Louis Nouken je svojevremeno bio ljubimac navijača tima sa Koševa, Marc je istakao kako je nakon Sarajeva igrao u Puli.

"Nastupao je za Istru dvije godine, a poslije toga igrao u Engleskoj u nižoj ligi. Sada trenira djecu u Kamerunu. Često se čujemo i pita me kako je u Sarajevu, a želio je i doći prije pet godina. Nažalost, nije mogao“, istakao je naš sagovornik.

Spomenuo je Vahida Halilhodžića koji je sa dosta uspjeha vodio Alžir, a prije toga je bio selektor Obale Slonovače. Posebno je pohvalio Safeta Sušića za kojeg je čuo još u djetinjstvu. Kaže kako dobro pamti i Blaža Sliškovića.

"Vaha je veliko ime u Africi. Bilo mi je žao kada je smijenjen sa klupe Obale Slonovače. Pitao sam šta se desilo i rekli su mi da je izgubio najbitniju utakmicu, a oni nisu gledali njegove prethodne uspjehe. U djetinjstvu sam stalno pratio francusku ligu sa svojim društvom. Otkriću vam nešto zanimljivo. Navijači PSG-a u Kamerunu i danas u svojim sobama imaju veliki poster Safeta Sušića u dresu PSG-a. Vidio sam to svojim očima. To je čovjek koji je odveo BiH na Mundijal. Nažalost, nisam ga upoznao, ali jesam aktuelnog selektora Mešu Baždarevića. Ostavio je jak dojam na mene i vjerujem da će uspjeti u svom cilju. Također, u mojoj zemlji ima dosta navijača Marseillea i znaju za Blaža Sliškovića. Mi smo u školi učili o bivšoj Jugoslaviji i znao sam puno informacija kada sam došao ovdje", kaže Bogmis.

Na kraju je otkrio kako je naučio bosanski jezik.

"Nisam išao u školu, samostalno sam učio. Gledam TV, pratim šta se piše, čitam puno. Jezik je težak, ali sam uspio. Govorim francuski, engleski, kamerunski i bosanski. Zanimljivo, za kamerunski mogu reći da govorim i mamin i tatin, a tamo ukupno ima 129 jezika. Ja razumijem možda 10. Iskoristio bih priliku da se na kraju zahvalim ljudima koji su mi pomagali sve ove godine u BiH. To su Munib Dokara i Dino Handžar. Inače, moj nadimak u njegovom kafiću je 'Handžar'. Također, tu je Bane Berjan, bivši igrač Želje i moj veliki prijatelj. Ne smijem zaboraviti Amara Osima“, zaključio je Marc.