{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


EKSKLUZIVNO
/
"Iz Sarajeva sam otišao sa torbom u ruci"

S
20.1.2010. u 08:00
0
15
"Iz Sarajeva sam otišao sa torbom u ruci"
0
"Iz Sarajeva sam otišao sa torbom u ruci"
Boris Živković iz vremena kada je nastupao za Stuttgart
Boris Živković je svoje prve nogometne korake napravio u Slavenu iz Živinica. Sa 14 godina došao je u FK Sarajevo. Bordo dres nosio je od 1989. do 1994. godine. Nastupao je na stoperskoj poziciji. Mnogi ga pamte kao igrača odličnog pregleda igre. Lako je čitao protivničke napade. Sa Koševa je otišao u Marsoniju, a potom u Hrvatski Dragovoljac.
Upornost, želja i kvalitet su nagrađeni transferom u Bayer iz Leverkusena. I danas podvlači da mu je na BayAreni bilo najljepše. Poslije se okušao u Engleskoj. Naime, jednu sezonu odigrao je za Portsmouth. Kasnije se vratio u Bundesligu. Nastupao je za Stuttgart i Köln. Karijeru je završio u splitskom Hajduku.

Bio je i kapiten "kockastih", kako u mladoj, tako i u "A" selekciji. Za hrvatsku reprezentaciju postigao je dva gola u 39 dvoboja. Boris koji danas živi u Zagrebu za Sarajevo-x.com govori o okršajima u bordo dresu, svom nogometnom putu, sjajnoj generaciji Leverkusena, bh. reprezentaciji...

'Još se sjećam ratnog prvenstva 1994. godine. Prvo smo igrali u Jablanici, a potom u Zenici. Sarajevo je u to vrijeme imalo sjajnu generaciju. Bordo dres su nosili Baljić, Varešanović, Turković, Repuh... Na Bilinom polju smo sa Željezničarom odigrali 1-1. Kasnije smo ih pobijedili u kup utakmici na Koševu. Sjećam se da se oko stadiona ratovalo, čak se i u toku utakmice čulo rafalanje“, počinje razgovor za naš portal Živković.

Nostalgija za bordo dresom

Ostaju lijepe uspomene?

Ma super. Sa nostalgijom se prisjetim najljepših trenutaka u bordo dresu. To se ne da zaboraviti. Ako ovo čitaju igrači iz te generacije, sve ih redom pozdravljam. I sada pratim nastupe tima sa Koševa.

Nakon pomenutog prvenstva sa klubom odlazite vani?

Tako je. Moram istaći da je bilo dosta problema oko mog odlaska. Naime, kada smo trebali krenuti na spisku nije bilo mog imena, iako sam bio prvotimac. Niti danas ne znam zbog čega. Neki ljudi su predložili da ja ne putujem. Ipak, pomogli su mi moji prijatelji. Ovdje bih spomenuo Fuada Muzurovića i Denijala Pirića. Oni su me poslali u Zagreb kod Dražena Jerkovića. Jedno vrijeme sam spavao na stadionu. Sa torbom sam stigao u glavni grad Hrvatske. Morao sam se snalaziti. To su bili najteži trenuci karijere.

Brzo ste zaigrali za Marsoniju i Hrvatski Dragovoljac. Nakon sjajnih partija odlazite u Bayer iz Leverkusena?

Gdje god sam nastupao davao sam sve od sebe. Kada je stigla ponuda iz Bundeslige, prihvatio sam je bez razmišljanja. Zadržao sam se šest sezona u Leverkusenu. Odigrao sam preko 200 utakmica. No, ta generacija zaista nije imala sreće. Izgubili smo dva finala. Mislim na Ligu prvaka i njemački kup. Prvenstvo smo prokockali u posljednjim sekundama zadnjeg kola. Bilo je uživanje igrati sa jednim Ballackom, Luciom, Buttom, Neuvilleom…Strašna generacija, odlično vođena. Žao mi je što nismo nagrađeni bar jednim trofejom. Imao sam osjećaj kao da se uvuklo neko prokletstvo.

Finale Lige prvaka protiv Real Madrida se ne zaboravlja?

Ostaje velika žal. Teško se i sada pomiriti sa činjenicom da smo u nekoliko dana ostali bez ijednog pehara. Što je najtužnije u okršaju sa kraljevskim klubom nismo imali podređenu ulogu. Nismo iskoristili pet čistih zicera. Najviše žalim zbog toga. Tek sada rasterećen vidim koliko smo bili kvalitetni.

Iako ste imali dosta ponuda, otišli ste u kolijevku nogometa, Englesku?

Uvijek me privlačila mogućnost igranja na Ostrvu. U to vrijeme imao sam interesante ponude Deportiva i Rome, ali sam se odlučio za Portsmouth. Tada ih je trenirao sadašnji strateg Tottenhama, Rednknapp. Stalno me forsirao na bekovskoj poziciji. Ja sam se ljutio, želio sam igrati ono što najbolje znam - stopera. Ipak, trener nije posustajao, a njegova je zadnja. Nezadovoljan statusom vratio sam se Stuttgart i doživio istu sudbinu.

Trapattoni forsirao bekovsku poziciju


Zbog čega?

Trapattoni je imao identičnu zamisao kao i Redknapp. U udarnoj postavi me stavljao na beka. Da sam bio mlađi vjerovatno se ne bih bunio, ali sam tada želio igrati nogomet iz gušta. Kasnije sam posuđen Kölnu, a onda sam se ponovo vratio na Mercedes-Benz Arenu. Karijeru sam završio na Poljudu u Hajduku.

Iz ove perspektive ponovili biste iste odluke?

Ne vjerujem. Pogriješio sam. Trebao sam ostati u Leverkusenu ili pokušati sa Deportivom ili Romom. Možda bih imao još bolju karijeru. No nema smisla gledati unatrag, stvari se ne mogu promijeniti. Sve u svemu trebam biti zadovoljan.

Nakon okončanja karijere odlučili ste se za trenerski poziv?

Učim trenerski posao pri Edukacionom centru NSBiH. Odlični predavači, zanimljivo gradivo, naučio sam puno toga. Identično misle i ostali polaznici. Mislim da je to najbolji centar u regionu.

Iako ste rođeni u Živinicama, niste zaigrali za bh. reprezentaciju. Razlog?

Prvo da vam kažem da sam skoro čitav rat proveo u Sarajevu. Dio porodice mi i sada živi u BiH. Ja uvijek ponosno kažem odakle sam. Bilo je nekih pregovora oko nastupa za bh. reprezentaciju. Naime, u Njemačkoj sam razgovarao sa ljudima koji su mi stopirali odlazak iz glavnog grada BiH. Bilo je to licemjerno. Vremena su se promijenila. Bilo je kasno, već sam bio kapiten mlade hrvatske reprezentacije. Kasnije i najjače hrvatske nacionalne vrste. U Francuskoj 1998. godine nisam putovao. Ćiro je odlučio povesti 23 nogometaša, a ja sam bio 24 na listi.

Pratili ste posljednje nastupe naše nacionalne vrste?

Jesam. Bio sam vatreni navijač. Žao mi je što je u baražu došao kvalitetni Portugal. No, ova generacija ima kvalitet za plasman na veliko takmičenje. Nadam se već na EURO 2012. godine.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: