Ibraković: Želim razbiti predrasude o bh. trenerima

Svaka knjiga ima nešto što može biti od koristi treneru. Međutim, ova je malo drugačija. Konceptualno je prilagođena trenerima svih nivoa takmičenja, a svaki nogometaš koji želi biti savremen i djelovati efikasno na terenu mora imati teoretsko nogometno znanje. Mislim da je zbog toga trebaju pročitati.

U intervjuu za naš portal podržao Vas je Edin Džeko. Koliko Vam to znači?

Mnogo. Svjetska klasa igrača i model savremenog napadača, bh. idol, ljudska veličina, čovjek od kojeg svi strepe kada se čita početni sastav Cityja. Za temu knjige je sigurno najkompetentniji i imao sam sreću da je dio ovog projekta. Njegova podrška mnogo znači i to mi je potvrda da sam na pravom putu. Ovom prilikom želim da mu se zahvalim i da mu zaželim zdravlja, sreće i puno pogodaka u nastavku karijere.

Kako ste se uopće odlučili za trenerski poziv?

Ljubav prema nogometu kao prvo. Drugo, kada sam kao nogometaš vidio da sa mnom rade ljudi koji nemaju baš veze sa trenerskim poslom, javio se određeni strah da naš nogomet nema budućnost. Zato sam želio postati trener.

Trenutno ste bez angažmana, a Vaše ime spominje se među kandidatima za novog trenera FK Sarajevo?

Čast je biti u kombinacijama za trenera FK Sarajevo. To je najveći klub u državi. Ko god da bude trener treba preuzeti odgovornost i uspostaviti novu tehniku rada koja ima za cilj dugoročno osvajanje titula prvaka države i osvajanje kupova. Također, treba stvoriti tim koji će igrati duže vremena zajedno, a takvog kapaciteta da može odgovoriti zahtjevima evropskih takmičenja.

Treba li trener biti strog ili prijatelj s igračima? Može li taj odnos uopće biti crno-bijel?

Ne postoje prijatelji u poslu, postoje samo ciljevi i zadaci. Odgovornost prema njima je mjera, kako za igrača, tako i za trenera. Kod nas igrači nisu još shvatili da se samo uspjeh cijeni, a ne prijateljstvo, kafana, menadžeri...

Od kojeg ste stručnjaka najviše naučili u igračkoj karijeri i nakon nje?

Od Fuada Muzurovića, definitivno. On je zadavao najteže zadatke, a igrači su ih lavovski odrađivali. Kod njega je čudan spoj osobina iz prethodnog pitanja. Ustvari to je njegova karizma.

Zbog čega bh. treneri ne mogu pronaći inozemni angažman?

Na to utječe dosta faktora. Prije je izgledalo drugačije pa sada imamo desetak naših trenera koji rade vani. Sada kada nam je liga slaba i kada je mali interes za nju, teško je nametnuti svoje mišljenje vani. Dosta stručnjaka ne prati trendove nogometne igre, neki ne znaju jezike, većina u radu koristi stariju tehniku treniranja. Kad se sve sabere, teško je odgovoriti međunarodnom tržištu. Nadam se da ćemo u budućnosti to promijeniti i da ćemo uspješno zamijeniti Osima, Muzurovića, Bajevića, Ristića, Halilhodžića, Hadžibegića...