Liga prvaka / Gradski derbi visokog i niskog staleža u borbi za Evropu, Real ili Atletico?
Real Madrid - Atletico Madrid (20:45, San Siro)
Uprkos sve većem uplivu novca u sve njegove pore, fudbal ne dozvoljava dominaciju jačeg i boljeg po količini novca ili po broju fudbalskih zvijezda u timu. Možda u finalu ipak pobijedi bogatiji i glamurozniji Real Madrid i osvojiti 11. titulu evropskog šampiona, ali u srcima svih neutralnih navijača "pobjednici" će ponovo biti momci iz drugog dijela grada, Jorgandžije, jer su na putu do finala izbacili Barcelonu i Bayern Minhen.
Prije dvije godine priča je bila slična, ponovo smo bili sretni što je u finalu Atletico koji svu slavu stiče na fenomenalnom skautingu, na bespoštednoj borbi, beskompromisnoj igri i nesalomljivom duhu. Borussia Dortmund je učinila nešto slično prije tri godine. Izmaknemo li se iz okvira Lige prvaka, prvo će nam na pamet pasti Leicester City. Da, fudbal je, prije svega, igra.
Glavna uloga Simeone
Glavnu ulogu u Atleticovom usponu zbog kojeg su pobjede ovog kluba sve manje iznenađenje, a sve više normalna pojava, ima Diego Simeone. Argentinac je na klupu Atletico Madrida stigao 23. decembra 2011. godine, kad se Atletico nalazio na 10. mjestu u Primeri. Diego je do kraja sezone preporodio ekipu završivši na petom mjestu u ligi, a okitio se trofejom Evropa lige.
Već početkom naredne sezone u finalu evropskog Superkupa s uvjerljivih 4:1 ruši Chelsea i donosi novu titulu crveno-bijelom timu. U Evropa ligi je ispao u šesnaestini finala od Rubina iz Kazana, u Primeri zauzeo treće mjesto i osvojio Kup kralja pobijedivši Real na stadionu Santiago Bernabeu.
Ne možete reći da ostavlja dojam trenera koji će najaviti čudo, više liči na onog koji želi srušiti prvu prepreku koja stoji ispred njega fokusirajuću se samo na nju. Na taj način, korak po korak, spremno, strpljivo i disciplinirano dolazi do trona. Od Atletica je napravio nevjerovatno složnu momčad, ekipu koja liči na skup ratnika, i nekad se čini da je svejedno ko je u udarnoj postavi, a ko na klupi. Prije dvije godine ogromni hendikep bili su mu izostanci ponajboljih igrača, Diega Coste i Arde Turana, ali ovaj put nema problema sa povredama.
Zidane povezao konce
Može se reći da je i za dolazak Real Madrida u finale najzaslužniji trener Zinedine Zidane. Nekada najbolji fudbaler svijeta, trenersku karijeru počeo je na užarenoj klupi Galacticosa i to u periodu kada je bilo potrebno spašavanje, a ne građenje. Ogroman je to zalogaj za početnika, ali Francuz se odlično snašao. Istina, u nokaut fazi Lige prvaka je imao i više nego povoljan žrijeb. Roma, Wolfsburg i Manchester City su u svojim prvenstvima imali velike probleme, pa tako ni na evropskoj sceni nisu bili ime koje želite zaobići.
Međutim, predstave u Primeri, ponajviše pobjeda u El Clasicu protiv Barcelone na Camp Nou stadionu pokazala je da Zidane može rukovati Galacticosima. On je učinio ono što je najpotrebnije - dao je slobodu igračima, unio opušteniju atmosferu, a to spominju i glavne zvijezde tima, među ostalim, Gareth Bale. Vjerovatno nošen iskustvom iz igračke karijere, Zidane je znao da je Ronaldu i društvu najpotrebnija pozitivna atmosfera i građenje prijateljskih odnosa što je poljuljano u kratkoj eri Rafaela Beniteza. Fudbalski kvalitet Reala je ionako bio neupitan.
Real je iz sezone koja je ličila na katastrofu - sjetite se izbacivanja iz Kupa Kralja zbog amaterske greške što je korištenje igrača koji je suspendovan - došao u situaciju da igra za dva trofeja. Primeru je, na kraju se ispostavilo, izgubio ponajviše zbog poraza upravo od Atletico Madrida na stadionu Santiago Bernabeu, a utrka za trofej Lige prvaka završava večeras protiv Atletica.
Granitna odbrana ili lepršavi napad
Od dolaska Zidanea na klupu Real Madrid je u 26 utakmica postigao čak 71 pogodak te primio samo 18, a ubitačni trio Bale-Benzema-Cristiano Ronaldo ukupno je u svim takmičenjima ove sezone postigao 98 golova.
Na drugoj strani stoji - zid. U 56 utakmica ove sezone Atletico Madrid je čak 35 puta sačuvao mrežu netaknutom i primio je samo 30 golova. Kada na sve to dodate podatak da je Atletico u tih 56 mečeva samo osam puta primio više od jednog gola, odnosno da je u samo sedam mečeva primio dva gola i u jednom meču tri gola, statistika je još ubjedljivija.
Šta bi moglo presuditi?
Diego Simeone je govorio da je njegov tima na putu do finala izbacio dva od tri najjača tima na svijetu, Barcelonu i Bayern, a da je sada pred njima taj treći najjači. Razlika Reala u odnosu na Barcu i Bayern je što on neće nužno težiti velikom posjedu lopte. Real će biti spreman sačekati Atletico, dati mu loptu i upravo bi to mogla biti prednost Galacticosa.
Naime, Atleticu najviše odgovara kada ih neko napada i plete mrežu na njihovoj polovici, jer oni ionako čekaju vrijeme za pravu reakciju, čekaju kontranapad. Ne možemo reći da je slučajno to što je Atletico u 12 mečeva ove sezone u Ligi prvaka baš u dvomeču osmine finala protiv PSV-a i u gostujućem meču grupne faze protiv Astane propustio pogoditi protivničku mrežu. Sva tri navedena meča završena su rezultatom 0:0. To su mečevi gdje se očekivalo da Atletico vodi glavnu riječ i realizacija je izostala. Naravno da je velika razlika u motivaciji kada igrate protiv slabijih protivnika, ali nije bezazlena činjenica da protiv takvih Atletico teže daje golove.
Još jedna šansa za Real ponovo bi mogli biti eventualni produžeci, jer Atletico igra jako slično kao i prije dvije godine. Agresivno na svojoj polovici terena, a to crpi igrače. Finale prije dvije godine završeno je rezultatom 4:1 nakon produžetaka. Real je, dakle, dao tri gola u produžecima u kojima su igrači Atletica imali problema sa grčevima.
Šansa Atletica protiv Reala je jasna i nepromjenjiva bez obzira ko stoji prekoputa. To je kontranapad, neka brza akcija ili prekid. Atletico će se ponovo osloniti na čvrstinu i strpljenje. Diegovi momci su u tome majstori.
Jedan ili jedanaest?
Kako god, ponovo će Real Madrid i Atletico Madrid prkositi cijeloj Evropi, jer su Madrid po drugi put učinili jedinim gradom sa dva predstavnika u finalu Lige prvaka. Nijedan drugi grad niti jednom u historiji nije imao takvu čast.
Real traga za svojom 11. titulom prvaka Evrope, a Atletico za svojom prvom nakon što je dva puta u historiji gubio u finalu ovog takmičenja. Prije dvije godine u finalu na stadionu La Luž u Lisabon u slavio je Real. Večerašnje finale je 61. po redu u Ligi prvaka/Evropskom kupu, a počinje u 20:45 sati.
Očekivane postave:
Real Madrid: Navas; Carvajal, Pepe, Ramos, Marcelo; Casemiro, Kroos, Modrić; Bale, Benzema, Ronaldo.
Povreda: Varane
Atlético: Oblak; Juanfran, Godín, Giménez, Filipe Luís; Koke, Gabi, Fernández, Ñíguez; Griezmann, Torres.
