Analiza / Elf pokazao da je bolji tim, ali Francuzi su iskoristili šanse i poklone
I kao u nekoj pozorišnoj tragediji, koja ima svog glavnog lika, nekoga od tvojih najbližih koji ti zabada nož u leđa i naravno, konačnog izvršioca, koji koristi zavadu u familiji i nož zabada još dublje, zadajući završni udarac i čin, Francuska je sinoć nakon dvije kobne greške svojih protivnika čekirala kartu za finale, a junak se zove Antoine Griezmann koji je postigao oba pogotka za pobjedu 2:0.
Didier Deschamps izveo je manje-više standardnih 11 igrača na teren. Glavna promjena je bila ona na štoperskoj poziciji, gdje je umesto Ramija, ponovo šansu dobio novi član Barcelone, Samuel Umtiti. Također, u timu nije bilo ni N'golo Kantea, a priliku je, kao i protiv Islanda, dobio Moussa Sissoko.
Sa druge strane, jedino izneneđenje bilo je ubacivanje Emrea Cana u startnu postavu, ali vjerujem da je Löw njegovim prisustvom želio da dobije fizičku prisutnost protiv fizički moćnih Matuidija i Pogbe, kao i, po onome što smo vidjeli, dominaciju u skoku nakon centaršuta.
Francuska izvrsna u igri bez lopte
U defanzivnoj fazi, Francuska je svojim postavljanjem odradila sve što je željela i trebala kako bi limitirala Njemačku. Zaustavljanje Kroosa, protok kroz sredinu terena i odlična kompaktnost koja je zatvarala prostor oko lopte, tjerala je Njemačku često na igru u širinu, resetiranje i odlaganje završnice napada što je ekipi dalo vremena da se adekvatno pomjeri, adaptira na novu situaciju i dobro postavi. Veoma kompaktnih i fleksibilnih 4-4-2 bez lopte funkcionisali su sjajno tokom većeg dijela meča.
Vidimo (fotografija broj 1) kako Kroos dolazi da ponudi Boatengu opciju u dubinu, ali ulazi u trougao Giroud-Griezmann-Pogba gdje ne može da prihvati loptu. U nekoliko situacija, Francuska je kreirala ovaj mini kavez oko Kroosa kako on ne bi mogao da dobije loptu i kako bi prostor oko njega bio potpuno zakrčen i zatvoren.
Na fotografiji broj 2 vidimo kako je Francuska odlično zatvarala sredinu terena. Dva napadača i dva vezna su u kvadratu uvijek stajala kompaktno, blizu jedan drugom što je Nijemcima često otežavalo igru kroz sredinu s obzirom da je Francuska u tom prostoru, na način koji je prikazan na fotografiji, zatvarala kanale dodavanja i igru kroz sredinu. Također, vidimo i odlično pozicioniranje krila Francuske, koji stoje blizu svojih veznjaka, što onemogućava Njemačkoj da igra između igrača Francuske, tako da je jedini način za Njemačku bio da proba igrati oko defanzivnog bloka.
Situacija kada je lopta na boku najbolje oslikava kako je Francuska zatvarala najbliže zone oko lopte. Čak šest igrača Francuske ovdje (fotografija broj 3) se adekvatno pomiče ka lopti, zadržavajući odličnu kompaktnost, pokrivajući prostor i svog saigrača pri tom ne dajući Njemačkoj slobodnu opciju za pas i igru u dubinu. Tokom čitavog meča, Francuska je stranu lopte jako dobro zatvarala, svjesno nekad puštajući dalju stranu lopte, koju Njemačka, nije znala, odnosno, bolje je reći nije mogla, da iskoristi.
Njemačka u posjedu sa jasnim planom, ali bez završnog udarca
Njemačka od svih reprezentacija izgleda ubjedljivo najbolje kada ima loptu. Savršena poziciona igra, odlično pozicioniranje i pomjeranje igrača u momentima kada ekipa ima loptu, omogućavaju Nijemcima brz i adekvatan protok lopte. Sinoć, Njemačka je imala dobar, konkretan plan, ali bez završnog čina i udarca koji bi omogućio šansu za smještanje lopte iza leđa Llorisa.
Na fotografiji broj 4 prikazana je standardna šema za ulaz u igru reprezentacije Njemačke gdje se jedan vezni spušta između štopera kako bi osigurao da Boateng i Howedes mogu otići široko i iskoristiti prostor ispred sebe s obzirom da su Giroud i Griezmann stajali veoma usko, dok se drugi vezni, Kroos, postavlja po dubini u odnosu na Schweinsteigera formirajući romb i situaciju "4v2" protiv dva napadača Francuske.
Njemačka je u dobrom dijelu meča preko bokova tražila put ka završnici, a najčešće je to radila stvaranjem viška na lijevom boku, gdje se Draxleru i Mülleru uvijek priključivao Hector, stvarajuči brojčanu superiornost i situaciju "3v2" protiv Sagne i Koscielnyja. Na ovaj način, Njemačka je željela da uvuče odbranu francuske reprezentacije i otvori bokove kako bi Hector to svojim protrčavanjima iskoristio, a zatim ubacivao lopte za Müllera ili Cana.
Dominacija sredinom terena i njeno kvalitetno okupiranje glavni su postulati igre Njemačke. Ovdje vidimo (fotografija broj 6) kako su Kroosu i Schweinsteigeru pridodati Özil, Muller i Boateng pa Njemačka sa pet igrača pokušava stvoriti višak u sredini, probiti protivnika po centralnim pozicijama i završiti napad.
Odgovor Francuske je dobar, vidimo četiri vezna igrača u plavom kako stoje blizu i zatvaraju igru kroz sredinu, ali zato služi Kimmich, da drži širinu, raširi protivnika i onda da se eventualno pasom ka njemu otvori sredina terena i valorizuje taj višak.
Njemačka, bez sumnje, plijeni svojom igrom u posjedu lopte i zaista, jako je zanimljiv zaokret u stilu reprezentacije Njemačke u posljednjih nekoliko godina.
Francuska loša u posjedu, ali to joj nije mnogo ni trebalo
Francuska je ponovo u posjedu, kao i tokom većeg dijela turnira, izgledala prilično loše. Mnogo neorganizovano, na momente i divlje, Francuska je umjela jako loše da stoji i neracionalno okupira prostor. Često se dešavalo da je dovoljno da vezni Njemačke izađu na Pogbu i Matuidija i Francuzi bi već ostajali bez rješenja. Često bi igrači stajali blizu jedan drugom, što je dovodilo do hrpi neiugranih kretnji u potrazi za slobodnim prostorom.
Jedino su Griezmann i Payet djelovali potentno i sposobno da spuštanjem u sredinu iza leđa Kroosa ili Schweinsteigera pronađu slobodan prostor i ponude opciju za dubinu. Zapravo, jedino je to ono što je Nijemcima stvaralo probleme i definitivno je da ova Francuska igra na pogon Griezmanna, čovjeka koji je glavna karika kako u fazi napada, tako i u tranziciji, odnosno kontranapadu.
Upravo zbog ovoga, smatram da Francuzima mnogo više odgovaraju ovakvi protivnici, ekipa koja će igrati na posjed, izaći visoko sa loptom a njima ostaviti prostor iza leđa odbrane za kontranapade. Tako je i bilo, Francuska se generalno mučila da probija duboke odbrane protivnika na ovom turniru, dok su, kada bi im Nijemci ostavili prostor iza svojih leđa, to znali da iskoriste.
Savršeni fudbal Jogia Löwa
Jogi Löw godinama je sama krema trenerskog zanata. Čovjek koji Njemačku uspješno vodi već deset godina, uspio je da u jednu reprezentaciju čija je odlika uvijek bila odlična igra u tranziciji, napravi mašinu koja će kontrolisati utakmicu i protivnika posjedom. Ugledajući se na sistem i stil Pepa Guardiole u Bayernu, shvatio je da mu je najviše igrača iz reprezentacije upravo prošlo kroz taj režim koji Guardiola forsira, te je to samo prenio i na Elf.
Savršena igra u posjedu je nešto za šta Löw zaslužuje naklon do poda. Onako postavljati igrače, da uvijek barem jedan od njih bude u svakom momentu dostupan za pas, postavljajući se u prostor koji nije markiran, zaslužuje svako poštovanje. Koliko god imao kvalitetne igrače, za onakvo pomjeranje lopte i ekipe, potreban vam je trener top klase, čovjek koji razumije igru i zna kako i gdje da u svakom momentu postavi svakog igrača.
Na kraju krajeva, u eri Löwa Njemačka je na pet velikih takmičenja osvojila jednu titulu (Mundijal 2014.), jednom gubila u finalu (Euro 2008.), jednom bila treća (Mundijal 2010.) te dva puta ispala u polufinalu (Euro 2012. i Euro 2016.). Dakle, pet velikih takmičenja na kojima je svaki put minimalno dotaknuto polufinale. Naklon do poda.
Na fotografiji broj 7 vidimo mrežnu konekciju u posjedu Njemačke. Igrači formirani u trouglovima kako bi igrač koji dobija loptu uvijek imao barem dvije moguće opcije za odigravanje.
Šta je Njemačkoj nedostajalo za pobjedu?
U ovakvoj situaciji, kada Francuska odlično zatvara prostor oko lopte, a na kontra strani ostaje nerijetko samo sa jednim igračem, Njemačkoj je kao suho zlato nedostajao igrač koji može da riješi situacije "1v1". Nijemci su odlično u nekoliko navrata navlačili svog protivnika na jednu stranu, međutim, kada bi stranu promijenili, lopte su išle na Kimmicha i Hectora, koji su držali širinu na suprotnoj strani. To nisu igrači koji mogu da vam riješe situaciju "1v1" i tako stvore višak.
Međutim, ne možemo ovdje kriviti Löwa, jer pitanje je ima li on takve igrače. Draxler i Götze se možda nameću kao takvi igrači, ali bi onda stvaranje viška kroz sredinu i dominacija tim dijelom terena bilo potpuno zanemareno.
Ono što je bitno napomenuti, kada Löw već nije imao takve igrače, definitivno je na slabijoj strani, kada bi se lopta okretala, morao nuditi saradnju Kimmichu i Hectoru, odnosno podršku. Kimmich i Hector bi nakon promjene strane uvijek loptu primali sami, bez podrške, pa tako nisu nikako mogli da stvore višak. Stvaranjem trougla nakon promjene strane, Njemačka bi gotovo sigurno imala osiguran proboj po boku i stvaranje šanse.
Ovako, završilo se kako završilo. Dalje ne ide bolja ekipa, ali ide ekipa koja je svoje šanse i poklone iskoristila. Njemačka svoje šanse nije iskoristila i samim tim nije uspjela da ponovi uspjeh Španije i objedini svjetsku i evropsku krunu.
