“Vjerujem da su namjerna padanja rijetka. Jednako tako vjerujem da niti jedan igrač ne izlazi na teren s instrukcijom trenera da padne ukoliko će to činiti razliku između pobjede i poraza. Niti Arsene Wenger niti Alex Ferguson ne bi na takav način savjetovali igrača u svlačionici prije utakmice”, dio je misli Redknappa koji predlaže i rješenje koje bi okončalo simulacije.
“Postoji jednostavno rješenje, a nije niti neka novotarija. Prošle sezone su moji Spursi vodili 2-0 protiv Manchester Uniteda kada je naš golman iskoračio u duel s Unitedovim Michaelom Carrickom. Kontakta nije bilo, a sviran je jedanaesterac iz kojeg su postigli pogodak, a mi smo zbog toga poraženi 5-2. Vidio sam odmah na monitoru koji je vrtio snimku da penala nije bilo, a mogao je to vidjeti i četvrti sudac da nije svima govorio kako se nalaze metar izvan prostora u kojem se smiju nalaziti.”
“U Eduardovom slučaju sve je moglo biti rješeno već ondje, pa bi ne bi došlo do zavrzlame između ponajboljeg svjetskog nogometnog kluba i Evropske nogometne organizacije (UEFA). Ko zna je li Eduardo namjerno pao? Kao što sam rekao, samo on. Gotovo je nemoguće sucu ustvrditi namjeru s tek jednim letimičnim pogledom na situaciju.”
“Ponekad se napadač brzo sjuri prema golu, golman izađe prema njemu i tada on pokuša u brzini promijeniti smjer. Katkad ga da izbaci iz ravnoteže, pa padne. Suci to ne znaju, jer to nikada sami nisu napravili”, dodao je Redknapp podsjetivši na Francisa Leeja i Paola Di Canija, koji su stekli reputaciju zahvaljujući sličnim potezima.
“Kako god završio Eduardov slučaj, možda i uspješnom tužbom Arsenala, on će imati takvu reputaciju. A, i suci bi mogli biti na strani braniča koji bi u duele s njim mogli ulaziti s mislima da će se izvući padne li on”, zaključio je Redknapp.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
