Nema iskrenog bh. patriote koji se nije radovao pobjedama Zmajeva u dosadašnjem toku kvalifikacija. Ćiro je zaveo red i disciplinu u naš nacionalni tim. Čelnike Nogometnog / Fudbalskog saveza BiH potisnuo je daleko od ekipe, što ranije niti jednom selektor nije pošlo za rukom. Njemu se ne mogu miješati u posao, nametati mu rješenja u timu.
Pita se za sve
Jednostavno, on se „pita za sve“, pa i u nekim stvarima koje nisu pod ingerencijom selektora. Možda to i nije uredu, ali dobro je. Da su „fudbalski anonimusi“ iz Saveza pregovarali sa moćnicima iz Ciriha i Niona, FIFA i UEFA nikada ne bi odblokirali sredstva za gradnju Trening centra reprezentacije u Zenici, kao i za omladinske škole naših klubova.
Autoritetom u Svjetskoj i Evropskoj federaciji prošle sedmice uspio je isposlovati „nemoguće“. Nagovorio je funkcionere FIFA i UEFA da „odmrznu“ donacije „zamrznute“ lošim radom N/FS BiH, uzrokovanim brojnim aferama u proteklim godinama. Aferim!
Međutim, ovim potezom sigurno „produžio je život“ najomraženijim likovima naše nacije, jer će i dalje sjediti u udobnim foteljama, nekada profitabilne firme, danas N/FS BiH koji grca u dugovima. No, o „marifetlucima“ u Savezu opširnije poslije dana za nezobarav i utakmice vijeka sa Portugalom...
Čvrsta ruka 74-godišnjaka
Fakat je i da naša fudbalska reprezentacija nikada nije bila jača. Nikada nismo ostvarili veći uspjeh. Blažević je selekciju koja je kvalifikacije za velika takmičenja redovno završava na četvrtom mjestu u grupama vinuo do dodatnog doigravanja za Mundijal. Do prije godinu niko nije vjerovao da se to može desiti. Desilo se, jer na klupi imamo „čvrstu ruku“ 74-godišnjeg stručnjaka, koji je u svojoj trenerskoj karijeri, od 1963. godine predvodio čak 15 klubova, od Švajcarske do Kosova, te četiri reprezentacije (Švajcarska, Hrvatska, Iran i BiH).
Bosna i Hercegovina je jedina od osam učesnika baraža koja nikada nije igrala u ovoj fazi takmičenja, ali ni na nekom od EP ili SP. Koliko god ne htjeli priznati, sa Ćirom smo napravili prvorazrednu senzaciju u kvalifikacija za Mundijal u JAR-u, eliminisavši Turke, pa i Belgijance.
Bijeg od „kunte i pante“
Za trenera svih trenera nema predaje ni u baražu. I protiv svjetske velesile Portugala najavljuje „bitku do posljednjeg ratnika“. Mnogima nije drago što je „svoje sinove“ uoči subotnjeg susreta u Lisabonu odveo na pripreme u Novi Vinodolski, u Hrvatsku. I to je dobar potez. Ko je jednom prisustvovao okupljanju i pripremama reprezentacije u Sarajevu biće mu jasno zašto je napravio pravu stvar?!
Pa, zato što se Džeko, Misimović, Ibišević, Spahić, Salihović, Rahimić, Hasagić i ostale naše zvijezde ne bi mogle odbraniti od najezde „i kunte i pante“ u bazi tima. U danima priprema za sve dosadašnje mečeve oko njih su se, kao „orlovi oko plijena“, motali mnogi, od tzv. estradnih umjetnika - narodnjaka do „prijatelja“ članova Izvršnog odbora N/FS BiH.
Igračima je u ovim, istorijskim trenucima potreban mir i koncentracija, a na Kvarneru će ih koliko- toliko imati. Ćiro je u Vinodolski otišao i zbog sujevjerja. Pripremajući se u Kampu, čiji je vlasnik Bruno Orešar, proslavljeni hrvatski teniser, dobio je sve svoje velike utakmice. Valjda će i ovaj put?
„Tuđmanist“ u borbi za cijelovitu BiH
Za Ćiru je vezano i još nekoliko nespojivih stvari na trusnom balkanskom tlu. Npr., i pored toga što se i danas „kune“ u Franju Tuđmana. Tvrdoglavo tvrdi da ovaj „diktator“ nije imao lošu ulogu u našoj bliskoj prošlosti. Da utemeljitelj „lijepe susjedne“ nije zagovarao agresiju sa zapada na BiH, Blaževića rijetko ko od navijača Zmajeva ne podržava.
Za sebe kaže da je „Tuđmanist“, i da se bivšeg predsjednika Hrvatske nikada neće odreći, pa ni za pare koje „voli najviše na svijetu“. Ipak, za godinu i tri mjeseca koliko je selektor BiH, uradio je više za ovu zemlju nego li ijedan naš političar. Svojim izjavama, ali i djelima bori se za cijelovitu državu Bosnu i Hercegovinu. Oko reprezentacije okuplja sve više navijača, pa i iz onih dijelova zemlje koji su do sada bili okrenuti susjednima.
On je „režimski čovjek“ i takav će biti do svog posljednjeg daha. Shodno tome, i u BiH je našao svoje „diktatorske pandame“. Prijatelj je i sa Miloradom Dodikom, premijerom RS. I njega je pobijedio. Prošlog decembra u sred Banja Luke poklonio mu je dres reprezentacije BiH sa brojem 11 i Dodikovim imenom na „našoj svetinji“. Možda se i zbog toga, u gradu na Vrbasu gdje Dodikovi ljudi drže sve, sve više priča da bi reprezentacija BiH uskoro trebala odigrati neku od svojih utakmica.
Vraća dug rodnoj grudi
Dakle, Ćiro je jedini „tuđmanist“ na cijelom svijetu koji se bori za cijelovitu državu BiH. Za ovog Travničanina predstojeće utakmice sa „evropskim Brazilom“ su vraćanje svih dugova rodnoj grudi. U 90-im godinama prošlog vijeka otimao nam je igrače, regrutujući Bosance i Hercegovce da igraju za Hrvatsku, sa kojom je 1998. godine bio treći na SP u Francuskoj.
Zaboraviti nećemo, ali oprostiti možemo, ukoliko „naš, njihov“ Blažević uspije i u jednoj od svojih posljednjih važnijih „životnih revolucija“, odvede li nas na SP u Afriku. Jednom prilikom, rekao je: „Djeco, osjećam. Nije mi još puno ostalo. Samo da odemo na SP, pa me od tamo vratite u kovčegu“.
Izbori li naša reprezentacija plasman na SP, Miroslav Ćiro Blažević, u prošlosti i kandidat za predsjednika Hrvatske, živjeće vječno u svom Travniku, Bosni i Hercegovini.
