Ricketts će se u sudaru s klubom koji je napustio 2005. godine pokušati pokazati u što boljem svjetlu kako bi pronašao zainteresiranog kupca: ugovor s Ircima istječe mu u januaru iduće godine i nada se da će nakon toga igrati za neki ambiciozniji klub.
Bio bi to zapravo novi početak za nogometaša koji je tokom karijere nastupao za Arsenal, u kojem je i ponikao, Tottenham, Coventry, Wolverhampton, QPR, Barnsley, Toronto, Diosgyöri, Daciju iz Kišinjeva, Wilhelmshaven i sada Shamrock.
U intervjuu za The Sun priznao je da je tokom karijere, pogotovo posljednjih sezona, bio izložen namještenim utakmicama, rasizmu, alkoholizmu i pušenju. Također tvrdi da mu tri kluba za koje je nastupao i dalje duguju novac i da ga FIFA ne želi zaštititi.
"Možda nisam uvijek donosio najbolje odluke na terenu i izvan njega. Znam da ne mogu za sve kriviti druge i da sam sebii najviše kriv sam", rekao je 28-godišnji veznjak nastavivši:
"Odlazak iz Engleske u Kanadu 2008. godine dobro mi je došao. Počeo sam čitati i pronašao sam sebe. Postao sam mudriji i staloženiji.
Potom sam se vratio u Englesku. Trebao sam potpisati za Milton Keynes Donse, no završio sam u Mađarskoj. Bila je to grozna odluka. Čim sam sletio promijenili su mi uvjete ugovora, a trener mi je kazao da me uopće ne treba. Cijelo je mjesto izgledalo vrlo nesigurno, opasno. Ostali su mi dužni novac koji nikad neću vidjeti".
"Nakon toga menadžer mi je došao s ponudom iz Moldavije. To je tek bilo totalno ludilo. Igrači su mi pružili dobrodošlicu, ali su svi pušili u svlačionici, a prije utakmice popili bi 4-5 piva".
"Sjedio sam na sastancima na kojima se razgovaralo o namještanju utakmica. Bilo je to toliko čudno da je postalo zabavno."
"Razgovaralo se o namještanju koje bi nam pomoglo osvojiti naslov. Nismo se žalili jer je bilo ljudi koji su od nas tražili proviziju u gotovini."
"Igrao sam neke utakmice za koje sam saznao da su bile namještene preko jednoga ili dvojice nogometaša."
"Namještanja je bilo i u Mađarskoj. Trener je pretpostavio da su ga određeni igrači sabotirali. Svašta se događalo."
"Moldavija je bila čisti užas. Igrači su mi krali stvari iz svlačionice, a suočavao sam se s prijetnjama da moram napustiti hotel. Otišao sam nakon tri mjeseca i tužio klub Međunarodnoj nogometnoj federaciji. Ljut sam što me FIFA nije zaštitila."
" Ima klubova koje baš briga za vas. Navijači se uvijek žale da igrači danas nisu lojalni klubovima. Kada bi samo znali koliko su klubovi nelojalni igračima."
"Ove sam godine otišao u Njemačku, igrati za regionalnog ligaša. Ljudi su me rasistički vrijeđali oponašajući majmunsko glasanje. U Moldaviji i Mađarskoj nije bilo rasizma, ali su me svi ignorirali. A to je jednako loše kao da vas rasistički vrijeđaju."
Nakon što je 2002. godine kao 19-godišnjak napustio Arsenal, u kojem je igrao od 15. godine života, mediji su njegov odlazak doveli u vezu s krađom u Arsenalovoj svlačionici, pri kojoj su bez telefona ostali Thierry Henry i Dennis Bergkamp.
"Taj se incident slučajno poklopio s trenutkom mog odlaska, pa su novinari povezali dva izolirana slučaja. Nisam ukrao te telefone. Pa igrao sam tada za 700 funti sedmično, zašto bih krao mobitele, i to još saigračima?"
