Đurić je najveći trag ostavio u singapurskoj ligi u kojoj je postigao rekordnih 376 golova (330 u S-league i 46 u kupu).
Sportsku karijeru Đurić je počeo u Doboju kao nadareni kanuista na mirnim vodama.
Bio je omladinski prvak Jugoslavije do 15 godina, a u kategoriji do 17 godina bio je među osam najboljih juniora svijeta.
Novoosnovani Olimpijski komitet BiH 1992. godine pozvao je Đurića da bude član ekipe na OI u Barceloni u kanuu u disciplini C-1 na 500 m, uprkos tome što zbog rata nije trenirao dvije godine.
Njegov nastup na igrama u Španiji bio je neizvjestan. Olimpijski komitet nije imao sredstava da Đuriću plati put u Barcelonu, tako da je autostopom krenuo u Austriju, ali je vraćen sa granice zbog nevažećeg pasoša.
Nakon pomoći Olimpijskog komiteta, ipak je iz Ljubljane otputovao za Španiju, gdje je bio jedan od deset sportista, koji su prvi put na OI predstavljali BiH. S posuđenom opremom italijanske i španske reprezentacije Đurić je takmičenje završio u repasažu.
Nakon OI ponovo se posvetio nogometnoj karijeri, u kojoj je na početku bio golman, a zatim vezni igrač.