{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Alaim: Neko mora odgovarati za Vedranovo ubistvo

S
17.6.2011. u 11:55
0
0
Alaim: Neko mora odgovarati za Vedranovo ubistvo
0
Alaim: Neko mora odgovarati za Vedranovo ubistvo
Muhamed Alaim (Foto: Arhiv/Sarajevo-x.com)
Muhamed Alaim je godinama stajao među stativama FK Sarajevo. Svojim intervencijama često je znao "dići" cijelu ekipu. U augustu 2010. karijeru je nastavio u Iranu. Zbog svoje odanosti bordo boji danas nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Trenutno je na odmoru u rodnom gradu. Iskoristili smo priliku i uradili opširni intervju za Sarajevo-x.com.
Kako Vam je bilo u Iranu u proteklih deset mjeseci?

Odlično! Branim za klub koji se takmiči u drugoj ligi, jer kod njih niti jedan golman stranac ne može biti angažovan u elitnom razredu. To se odnosi i na ostale zemlje u Aziji, ali postoji velika mogućnost da se to pravilo uskoro promijeni. Klub se zove Tarbiat Yazd. Moram naglasiti da su me svi prihvatili izuzetno korektno,a zajedno sa mnom je i Edin Dudo.

Kako je došlo do realizacije transfera?

Prvo kolo predhodne sezone Premijer lige BiH nastupao sam za Sarajevo protiv Slavije. Nakon tog dvoboja nazvao me jedan poznanik i predložio mi je da idem u Iran. Nisam puno razmišljao. Prihvatio sam ponudu.

Imali ste problema i sa povredom?

Jesam, nažalost. Išao sam na terapiju u Teheran, a grad u kojem živim udaljen je od glavnog iranskog grada jedan sat leta avionom i šest sati vožnje autobusom. U pojedinim trenucima znalo mi se desiti da branim utakmicu i da se ponovo vratim na terapije, koje su bile na vrhunskom nivou. Sretan sam što je to sve prošlo.

Dugo godina bili ste na golu tima sa Koševa. Gledajući iz ove perspektive, je li Sarajevo trebalo osvojiti više naslova u posljednjih petnaest godina?

Svakako! Pitanje je na mjestu, ali ako pogledate šampione u posljednjih šest godina i kada shvatite odakle klubovi dolaze, možete zaključiti da je odlučivalo i nešto drugo osim nogometa. Međutim, Sarajevo je trebalo napraviti više. Zašto nije, ne znam. Ono čime se možemo pohvaliti jesu evropski nastupi. Moja generacija je dva puta bila na pragu historijskog uspjeha. Prvo smo se protiv Dinama borili za ulazak u grupnu fazu Lige prvaka, a potom i protiv Cluja za ulazak u grupu Evropske lige. Nismo uspjeli, ali se nadam da će generacije koje dolaze preskočiti i posljednju prepreku.

Šta najviše pamtite iz juniorskih dana provedenih u bordo dresu?

Putovanja sa klubom. To se pamti i ne zaboravlja. Lijepa druženja prije i poslije utakmice, šale nastale u putu. To je davalo dodatnu draž i impuls svakom narednom dvoboju. Imali smo talentiranu generaciju. Većina tih igrača napravilo je dobre karijere. Ipak, svi smo možda mogli još više pružiti u prvom timu Sarajeva i donijeti još neki trofej. Sa te strane mi je krivo i nekako je ta priča ostala nedovršena.

Nakon dugo godina titula je na najveći bh. stadion stigla 2007. godine. Koja Vam je pobjeda iz te sezone ostala upamćena kao najdraža?

Dobro se sjećam remija u Istočnom Sarajevu protiv Slavije kada je bilo 1-1. Obuća je izjednačio nekoliko minuta prije kraja. Mislim da je taj okršaj odlučio pitanje prvaka. Mada nismo pobijedili, mada sam dobio treći žuti karton, ta utakmica mi je posebno draga.

A 23. maj 2007. je vjerovatno jedan od najdražih datuma u Vašoj karijeri?

Datum kada smo slavili titulu, je li tako? Zbog pomenutih kartona nisam bio na golu protiv Radnika iz Bijeljine u posljednjem kolu. Bez dvojbe, to mi je jedan od najljepših dana u životu, teško je sve i opisati. Teško sve može stati u jednu rečenicu.

Koji Vam je bh. gostujući teren ostao u sjećanju kao teren s najžešćim pritiskom domaćina?

Tušanj. Sve što smo doživjeli u onoj ponovljenoj utakmici sa Slobodom bilo je degutantno. Bilo je i gostovanja da znaš da ne možeš dati gol zbog svih okolnosti, a sam sebe tješiš kako ćeš pobijediti. To je Premijer liga.

Hoćete li se nakon završetka profesionalne karijere okrenuti trenerskim vodama?

Ne bih to volio. Znam da bi opet morao prolaziti kroz probleme, nervozu, brigu... U nogometu je konstantan pritisak da nešto moraš. Umorio sam se više od toga.

Imate li neki hobi osim nogometa?

Tenis. Volim taj sport. Igrao sam često sa mojim prijateljem Alenom Škorom, ali je on nedorastao protivnik (smijeh op. a.).

Da li ćete karijeru završiti na Koševu?

To mi je želja i volio bih je ostvariti. Sarajevo volim na poseban način, ta ljubav nema granica. No, otkriću vam nešto. Još me proganja sve ono što se dešavalo u Širokom Brijegu. Ne volim puno pričati o tome, ali neko mora odgovarati za Vedranovo ubistvo. Nadam se da će se to desiti što prije.

Kako komentarišete aktuelnu situaciju sa golmanima bordo tima?

Pa vidio sam da je bilo kritika na njihov računa. No, sa golmanima često treba biti strpljiv, treba ih istrpiti. Nije poželjno odmah kritikovati nakon kiksa. Hamzić i Hodžić su dobri momci, ali nisu imali iskustva. Bilo je i za očekivati da nekada pogriješe. Kako sam čuo spominje se dolazak Kurtanovića. On ima kvalitet. Podjednako je siguran na liniji i u istrčavanjima i može biti čvrsta karika. Svi oni imaju moju podršku.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: