Prošlog ljeta dobio je prvu šansu da se vrati u Bosnu i Hercegovinu i vidi svoju rodbinu nakon 15 godina. Sa nekima od njih pričao je putem "Skypea", ali prilika da ih vidi uživo značila mu je daleko više.
"Jedno je kada ih vidite na slikama ili putem kamere, ali je druga stvar kada zaista dođete u kontakt s njima, dotaknete ih, osjetite i pričate s njima", rekao je Adi.
Za njega je to bio potpuno različit ljetni raspust. Odlazak u Evropu i susret sa porodicom imao je daleko veći značaj od običnog druženja sa prijateljima pored bazena.
Posjeta porodici u BiH, koju je napustio kada je imao samo pet godina, podsjetila ga je na činjenicu kako život u Sjedinjenim Američkim Državama može biti jednostavan.
"Ovdje u SAD-u, sve nam je nadohvat ruke. Idem u školu i primam stipendiju samo zato što se bavim sportom", rekao je Brkić.
Putovanje u rodnu zemlju pomoglo mu je da počne još više cijeniti sitnice i priliku koju je dobio.
Prije nego se počeo baviti američkim fudbalom, on je bio običnim fudbalom. Loptu je počeo udarati čim je prohodao. To mu je pomoglo da postigne uspjeh u američkom fudbalu u kojem izvodi šuteve za svoju ekipu. Tri od četiri najduža udarca u školskoj historiji su Adijevo djelo.
"Nemam jaču nogu, ali znam kako udariti loptu", rekao je Adi.
Đurbuzović: Dogovorili smo se da obradujemo navijače, cilj je izvući Želju iz ove krize
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
