{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


'Nema ženskih i muških sportova'

S
16.12.2008. u 15:41
0
31
'Nema ženskih i muških sportova'
0
'Nema ženskih i muških sportova'
Dvadesetšestogodišnja Irma Balijagić Adler izazivačica je svjetske prvakinje Jeannine Garcide u pero lakoj kategoriji, a 17. decembra će u Skenderiji pokušati osvojiti ovu prestižnu titulu. Bivša babysitterica prije boksa trenirala je košarku. Boksom se profesionalno počela baviti prošle godine, a u razgovoru za naš portal ističe da se nada da će jednog dana biti 'ženski' Adnan Ćatić, te da su žene te koje u BiH donose najviše medalja iz borilačkih vještina.
Razgovarala: Nermina Voloder

Do zakazivanja meča sa svjetskom prvakinjom u pero lakoj kategoriji, Kanađankom Jeannine Garcide, bili ste prilično nepoznati široj javnosti. Šta ste do sad radili i koji su Vaši najveći sportski uspjesi?

Nisam previše išla u javnost jer smatram da sve što se puno reklamira nije dobar proizvod. Do sada sam to izbjegavala, ali sada se moramo malo više reklamirati zbog meča, zbog same manifestacije, jer smo na kraju shvatili da sam ja u prvom planu, jer je moj meč borba za svjetsku titulu. Prije toga, dugo sam se bavila kick boksom i prvi put sam postala poznata javnosti 2006. godine kada sam uzela titulu na Evropskom prvenstvu u Makedoniji. Poslije toga je sve krenulo, počela sam s profi boksom, krenule su borbe i prvi uspjesi. Imala sam osam profesionalnih borbi, sve su završile u moju korist, i napokon došao je dan za svjetsku titulu. Sam poziv za svjetsku titulu je nešto što sam već dugo očekivala jer sam već dugo na listi tri izazivača. Jeannine Garcide, koja je već stigla u Sarajevo, svjetska je prvakinja i branila je titulu već dva puta. Imala je već dva meča za svjetsku titulu u kategoriji ispod naše i u kategoriji iznad. Imam dosta oštru protivnicu i očekujem dobru borbu.

Jeste li prije boksa trenirali neki drugi sport?

Ja sam dijete sporta. Kao mala uvijek sam pratila sport i želja mi je bila da treniram košarku ili tenis. Deset godina sam se bavila košarkom, do moje dvadesete godine. Cijeli život sam mislila kako je super biti košarkašica. Stvarno ne mogu reći da sam bila zapostavljena ili zaboravljena, pa da me to natjeralo da izaberem drugi sport. Jednostavno, život je nepredvidljiv i neke se stvarni samo tako preokrenu.

Šta Vas je privuklo boksu?

Ja sam prije svega individulac i otkako se bavim sportom, uvijek sam bila više orijentisana na individualne sportove, pobjede, medalje. Uvijek sam bila osjetljiva i na uspjehe. Sama činjenica da sam toliko dugo bila u košarci, u nekom kolektivnom sportu, i onda napravila naglu promjenu, govori da sam uvijek potajno željela te medalje i pehare, a znala sam da je to nemoguće jer se bavim kolektivnim sportom.

Sigurno se često susrećete s pitanjem otkud u jednom 'muškom' sportu. Kako se nosite sa takvim komentarima?

Što je veći izazov i što je veća prepreka, ja se bolje i lakše nosim s tim. Mislim da sve žene tako funkcionišu. Problem naše sredine jeste da se "zna gdje je ženi mjesto", a to je u kući i kuhinji. Ali uzmimo naprimjer Hrvatsku, ne morate ići dalje od našeg susjedstva, i vidjet će da je apsolutno na jednom većem nivou, da je sasvim drugačije uređeno, ljude te više cijene. Nema muških i ženskih sportova. A pogledajmo našu državu. Ko donosi medalje u borilačkim vještinama? Donosimo ih mi, žene. U karateu sve su djevojke donijele nagrade, u kick boksu bila sam ja i moja kolegica Sanja Samardžić iz Bihaća, koja je redovno donosi medalje. Imamo novih djevojaka koje su bile kadeti juniori, pa sada kadeti seniori i vidjela sam da i one imaju dobre uspjehe. Nama samo treba pružiti šansu.

Da li ste onda Vi naš budući ženski Adnan Ćatić?

Ako Bog da! Adnan je moja velika motivacija. Kad sam bila na prekretnici i kad me trener nagovarao da se počnem baviti boksom, pročitala sam u novinama da je Adnan osvojio svjetsku titulu i tada sam rekla "ono što je Adnan napravio, napravit ću i ja". Neki ljudi su osjetljivi na ljubavne priče, a moja slaba tačka je uspjeh.

Kakva je Irma Balijagić privatno?

U privatnom životu sam sasvim drugačija osoba. Jako malo ljudi me doživljava kao boksericu. Puno radim s djecom, još otkako sam počela raditi babysitterica kod stranih porodica koje borave u BiH. Stalno sam okružena djecom i oni me puno vole. Studiram kriminalistiku, volim strane jezike i volim puno čitati. Proučavam astrologiju i numerologiju, tako sam izabrala svoj alijas Adler, što u prevodu znači orao.

Kakva su očekivanja za prestojeći meč?

Očekujem pobjedu. Imala sa jako dobre pripreme. Što se tiče moje protivnice, sama činjenica da je svjetska prvakinja, te da je četiri puta izlazila u ring kao favorit za svjetsku titulu, govori da radi o jakoj protivnici. Ali, kao što sam već rekla, što je veći izazov, to je veća želja.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: